Znate li koji profil stručnjaka trenutno najviše nedostaje Uredu predsjednice i Vladi RH?
Iz povjerljivih izvora Net.hr saznaje da su najtraženiji - kuhari. Naravno, ne govori se o tome javno, to ostaje u diskreciji državnog aparata, ali upućeni tvrde da je situacija gotovo na rubu krizne. Nema dovoljno kuhara, niti pomoćnog kuharskog osoblja, a sva nastojanja da se naše kvalificirano osoblje najčešće padaju u vodu.
Plaća od 3200 kuna je, očito, problem
U čemu je problem? U iznimno niskoj plaći, a istodobno je posao kompliciran i opterećen protokolom i sigurnosnim provjerama. Posao kuhara/kuharice ranga kakav se trenutno traži bio bi plaćen oko 3200 kuna neto.
Podrazumijeva se da za osobu koja radi u tim osjetljivim političkim strukturama taj posao mora biti jedini, dakle, nema kombiniranja s još jedim poslom, ili prilike za dodatni "fuš". Jedina je atrakcija posla eventualno rad u prekrasnom okruženju parka na Pantovčaku ili ćurlikanje paunova.
Stalni natječaji bez rezultata
Da su nevolje s potragom za kuharima i kuharicama za državne uglednike dosta intenzivne pokazuju i učestali natječaji za ta radna mjesta što se može provjeriti na stranici Ureda za opće poslove Hrvatskog sabora i Vlade Republike Hrvatske, što je zajednička stručna služba koja zbrinjava i Hrvatski sabor i Vladu i Ured predsjednice i ostale najviše državne intitucije.
Vrlo su učestale objave natječaja za ta radna mjesta, potom slijede objave o intervjuima koji su se javili na natječaj, a onda i Odluke o djelomičnom obustavljanju. U jednoj takvoj odluci, od 6. prosinca 2017. gotovo su i detaljno opisane muke potrage za kuharima: "Javni natječaj se djelomično obustavlja iz razloga što od 2 kandidata koja su pristupila testiranju niti jedan nije postigao zadovoljavajuće rezultate".
Nitko ne želi kuhati kod predsjednice
Zabilježen je natječaj 8.1. 2018., zatim 22. 1., 30.1. bili su intervjui, zatim opet slijede natječaji. Zadnji je još aktualan: 9. svibnja 2018. traže se 3 kuhara!
Dok predsjednica i premijer vode bitku tko će prije predstaviti demografske mjere i spriječiti ili zaustaviti odlazak kvalificirane radne snage iz Hrvatske, reklo bi se da posljedice egzodusa i surove hrvatske stvarnosti osjećaju doslovno na svom vlastitom tanjuru.
Crno na bijelo dobivaju dokaz da kvalificirani radnici u Hrvatskoj više ne žele raditi za plaću koja ne omogućava pristojan život i da odlaze tamo gdje se cijeni njihovo znanje i kompetencija. I da se ne daju impresionirati činjenicom da rade "kod premijera" ili "kod predsjednice”.
