Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović na prve je medijske napise o uključenosti svog savjetnika za nacionalnu sigurnost, Vlade Galića, u aferu SMS odgovorila suzdržano, te je naglašavala da je Galić spreman sve objasniti "institucijama" ako ga pozovu. Ali Dražen Jelenić, glavni državni odvjetnik, izgovorio je da nema potrebe za Galićevim svjedočenjem. Sada Galić podnosi ostavku, predsjednica izgovara da to nema veze s aferom SMS, ali službena formulacija glasi da je podnosi "iz moralnih razloga."
Vlado Galić, HDZ-ov ekspert za analitiku, jedan od mnogih koji je iz tajnih službi uskočio u HDZ-ovu stranačku postrojbu za specijalne zadatke, posebno u predizbornim kampanjama, blizak suradnik Milijana Brkića, još uvijek zamjenika predsjednika HDZ-a, koji je tek 2017., dakle, u kasnijoj fazi formiranja tima u Uredu predsjednice postao njezin suradnik, tako se brzinski miče sa scene u slučaju da se išta u aferi SMS, ili bilo kojoj drugoj aferi, pokaže kao toksično, ne samo za njega nego i za predsjednicu Grabar-Kitarović.
No, odmah nakon objave o ostavci Vlade Galića, odjeknula je druga najava: da je Vlado Galić samo prvi na listi, da poslije njega slijedi micanje Mate Radeljića, predsjedničina savjetnika za unutarnju politiku. Kao da su se počeli ispunjavati zahtjevi s liste koju je osobno napisao Andrej Plenković, pod egidom "evo što sve mora ispuniti ako želi biti predsjednička kandidatkinja HDZ-a". Ako se za Galića govorilo da je Brkićev čovjek, za Radeljića to nije tako jednostavno. Njega bi se više moglo svrstati među one koji smetaju Plenkoviću. Uvijek kada je krenula kritika s Pantovčaka prema Banskim dvorima, povjerljivi izvori iz Vlade bi tvrdili da iza toga "sigurno stoji Radeljić."
Odlazi li nakon Galića i Mate Radeljić?
Ključan element Kolindinog tima
Vlado Galić sigurno je bio važan element u timu predsjednice. Pripadnik stare garde, potekao iz braniteljske frakcije koja se devedesetih smatrala "Šuškovim krugom", a potom dugogodišnji djelatnik u hijerarhiji vojne tajne službe, te suradnik u timu obrane generala Ante Gotovine pred sudom u Haagu, završio je kao voditelj Ureda za strategiju u krilu HDZ-a u vrijeme kada predsjednik stranke postaje Tomislav Karamarko. No, Galić nipošto nije bio utjecajan na dnevnoj razni na poteze Kolinde Grabar-Kitarović. Tu je bio neupitno najjači Mate Radeljić.
Kada je Kolinda Grabar-Kitarović stigla iz Bruxellesa, iz sigurnosti NATO strukture, u surovu hrvatsku stvarnost, trebala je vodiče, i za vanjsko-politička pitanja, ali još više, za domaću scenu. Grabar-Kitarović i Radeljić spojili su se još u predizborno vrijeme. On je bio taj koji ju je poveo putem "žene iz naroda", one koja će se rado odazivati na svaku pučku veselicu, grliti starice i djeci davati sličice ili strpljivo pozirati za selfije.
On je bio taj koji joj nije dao da odustane od tog puta i kad su krenule kritike i zezalice na račun njezine neobične narodne razigranosti. Radeljić je bio taj koji je razumio da je to ono što je dramatično razlikuje od uštogljenog Andreja Plenkovića. Naravno, uzalud bi on savjetovao da Grabar-Kitarović nije sama htjela ili bila talentirana da tu narodnu razigranost odvede do razine koja je postala njezin zaštitni znak.
Veza prema Bujancu
Radeljić je sigurno nije spajao sa Zdravkom Mamićem, ali sigurno je bio kopča prema Velimiru Bujancu. Radeljić je bio taj koji je predsjednicu pozicionirao kao heroinu tog "malo više desnog" HDZ-a. Uostalom, ona je izabrana za predsjednicu u vrijeme kada je HDZ tadašnji predsjednik Tomislav Karamarko vukao malo više desno. No, još u vrijeme Karamarka upravo je Radeljić trasirao autonoman put Kolinde Grabar-Kitarović kao predsjednice izniknule iz HDZ-a, ali koja nije samo Karamarkova poslušnica. Kada su je u intervjuima pitali "zašto se distancira od Karamarka", ona bi odgovarala da griješe svi koji su mislili da će biti "nečija lutka na koncu."
Radeljić je zagovarao taj kurs i prema Plenkoviću. Nije se trebao mnogo truditi jer svi su znali od prvog trenutka kada je Andrej Plenković preuzeo HDZ da između predsjednice i njega nema nikakve pozitivne kemije. Jedni će reći da je on neizlječivo ljubomoran na njezinu popularnost, jer on ustrajno drži prvo mjesto na listama nepopularnih političara, da prezire to njezino "naslikavanje" s običnim pukom, a drugi će uzrok netrpeljivosti nalaziti u procjenama da se on ipak više trudi biti ozbiljan političar, dok je ona više sklona populističkim improvizacijama.
Naravno, ne može se reći da je Radeljić sam od sebe gurao nevinu predsjednicu u fajt s premijerom, ali on ju je sigurno savjetovao oko kojih pitanja je Plenković za "narod" najranjiviji i da tu treba udarati kontru. Predsjednica je stoga redovno davala niske ocjene Vladi, prozivala je zato što nema reformi, dramatično tražila da se počne rješavati pitanje demografije itd. U međuvremenu su i Vlada i Ured predsjednice zaboravili na demografiju, odnosno, gurnuli su je u stranu i tako potvrdili da je bljesak oko borbe tko će dati bolje i jače mjere za sprječavanje demografskog kolapsa bio samo politikantsko nadmetanje bez ozbiljne namjere.
Radeljić je najutjecajniji savjetnik predsjednice Kolinde Grabar Kitarović
'Nevidljivi čovjek za medijsku mrežu'
Radeljić je za Kolindu Grabar-Kitarović držao i medijsku mrežu, odnosno, pokušavao probijati Plenkovićevu mnogo moćniju mrežu nesumnjivo učvršćenu obilnim oglašavanjem i financiranjem konferencija putem različitih ministarstava. Matu Radeljića nazivali su "nevidiljivim čovjekom" jer nikada nije javno istupao, davao intervjue, a vrlo rijetko izjave, iako je s mjesta savjetnika to mogao činiti, a mnogi njegovi prethodnici u Uredu predsjednika redovno su to činili.
Radeljić, pravnik po struci, započeo je karijeru kao novinar na HRT-u, potom 2004. prelazi u Službu za odnose s javnošću u MORH-u, zatim je kratko u Ministarstvu obitelji i branitelja, od 2008. do 2013. direktor je Osječke televizije, a 2013. prelazi u HGK, sve do angažmana u predizbornom timu Kolinde Grabar-Kitarović. U osječkoj fazi spadao je prvo u krug Branimira Glavaša, a onda se razilazi s njime.
Zbog toga jer je bio upleten u pokušaj prolongiranja poreznog duga osječkog poduzetnika Željka Biloša (koji je između ostalog bio i vlasnik Osječke televizije gdje je Radeljić bio direktor) Radeljić je morao svjedočiti na sudu, a zbog višekratnog nepojavljivanja na sudu našao se pod prijetnjom privođenja.
Upravo iz faze Osječke televizije datira i njegovo prijateljstvo i suradnja s Velimirom Bujancem, zvijezdom hrvatske ekstremno desne scene, jednim od glavnih udarača u predizbornoj kampanji Kolinde Grabar-Kitarović. Bujanec je bio i na inauguraciji, ali ni kasnije predsjednica se nikada nije distancirala od Bujanca. Smatralo se da je njegovo aktiviranje krajne desnih birača za Kolindu Grabar-Kitarović u tijesnom drugom krugu – bilo dragocjeno.
Odveo ju je među narod
Radeljić je ispravno procijenio da Kolinda Grabar-Kitarović ne treba gubiti vrijeme u pokušajima da se dopadne više centru, ili lijevom centru. Nekako je od prve bilo jasno da tu nema popravka i povratka. On ju je podržavao da se trasira u kritici prema Vladi koja ne radi dovoljno, reformi nema, ili su nedostatne, a razorena oporba u uvjetima iznimno oslabljene medijske scene ionako ne uspijeva biti dovoljno glasna. Radeljić je bodri također da zaigra u onom smjeru koji evidentno nikako ne leži Andreju Plenkoviću, da ide među ljude, u narod, nudi utjehu, zabavu, naravno s mnogo nacionalnog populizma i koketiranja s desnom simbolikom.
Za unutarstranačke HDZ-ovske prilike ona je primjer političarke koja nema uteg, za razliku od Plenkovića, podrijetla iz jugoslavenske, "crvene" elite. Radeljić je to vješto i diskretno održavao živim, a Plenkoviću se to sigurno jako nije sviđalo. Plenković se nikada nije odlučno distancirao od upotrebe ustaškog pozdrava "Za dom spremni" i sakrivao se iza povjerenstava u želji da ne izgubi i te birače, izjavljivao je da ne razumije zašto bi Thompsonov koncert bio zabranjen u Sloveniji, nikada nije izgovorio niti što misli o Bujancu, ali nikada nije ni pozirao zagrljen s njim.
Kraj projekta 'narodna Kolinda'?
Kraj narodne kraljice?
I Plenković i Grabar-Kitarović jednako su pridonosili relativizaciji i izbjegavali biti jasni u osudi ustaških znakova, samo što Grabar-Kitarović posjeduje i fotografiju zagrljaja s Velimirom Bujancem. Za nekog nijanse, za druge kap koja prelazi rub. Ako Mate Radeljić doista ode, to je znak da će Grabar-Kitarović biti značajno drugačija. Ne zato jer je Radeljić njom upravljao, nego zato jer su oni zajedno gradili kurs po kojem je Kolinda postala ovo što ona danas jest. Narodna kraljica. HDZ, ali malo više desno, bez "jugokomunističkih" tragova u prošlosti.
Ako ode Radeljić znači da Kolinda Grabar-Kitarović pristaje biti predsjednička kandidatkinja HDZ-a uz isključivu komandnu liniju iz vrha HDZ-a. Plenkovićevog HDZ-a. Bit će to bitno drugačija Kolinda Grabar-Kitarović i svakako će biti zanimljivo kako će to izgledati u praksi. No, bez njezinog igranja na kartu kritike poteza Vlade sigurno će se topiti njezina popularnost među glasačima Živog zida i Mosta.
