Migracije i demografija su poput sijamskih blizanaca. I da hoćeš ne mogu se razdvojiti. Štoviše, međusobno se prožimaju i uvjetuju, a uz to se istovremeno i manifestiraju. Politička scena u svijetu, a i u Hrvatskoj, su pod velikim utjecajem ovih dviju pojava koje u biti izražavaju ono najiskonskije u čovjeku. Instinkt za opstanak i potrebu za reprodukcijom vrste.
Tu ni Darwin ni religije ne pomažu kao objašnjenje. A politika kao po pravilu pliva po površini i nije u stanju sagledati dubinu problema koji se u današnjici javljaju, a zapravo su sublimat ili, ako hoćete, agregat ekonomskih, političkih i socijalnih kretanja u dužem periodu.
Jednom rječju, povijest čovječanstva je zapravo povijest migracija. Permanentnog seljenja jedinki, ljudi i naroda. Nitko nije danas na onom mjestu gdje su mu korijeni. No ostavimo to onima koji proučavaju povijest homo sapiensa. Toplo preporučujem studiju mladog američkog znanstvenika Yuvala Hararija 'Homo sapiens' koja je prevedena na hrvatski.
Nema sumnje da je demografski faktor jedan od glavnih generatora pravaca te intenziteta migracija.
Evo nekoliko vrlo indikativnih podataka koje govore u prilog tome.
Stanovništvo Europe
Na početku 18.stoljeća u Europi se nalazilo 20 posto svjetske populacije. Od tada do Prvog svjetskog rata stanovništvo Europe se učetverostručilo. U to je vrijeme Europa imala više stanovnika nego Kina i udio u svjetskoj populaciji iznosio je 33 posto.
Tijekom 20. stoljeća pojavio se trend smanjivanja europske populacije. Godine 2003., Europa, SAD i Kanada su zajedno imale samo 17 posto od ukupne svjetske populacije. Prema UN-ovim projekcijama taj će se udio smanjiti na 12 posto do 2050.godine.
Ako se tome pridoda da će do tada Europa izgubiti oko 24 posto radno sposobnog stanovništva (oko 120 milijuna radnika), dok će 47 posto čitave populacije činiti stanovnici stariji od 60 godina nije teško zaključiti koje dramatične promjene nas očekuju.
Dodajmo tome i podatke o najmnogoljudnijim zemljama s muslimanskim stanovništvo (Bangladeš, Egipat, Indonezija, Nigerija, Pakistan i Turska) koje brojalo 1950.godine 240 milijuna, a 2009. godine 890 milijuna stanovnika. Taj broj će se popeti prema UN statistici na 1,3 milijarde do 2050.godine.
Uzmite u obzir i Afriku s 1,3 milijarde stanovnika danas, a po projekciji UN taj će se broj stanovnika udvostručiti na 2,6 milijardi do 2050.godine. Sve skupa to su oni rezervoari viška radne snage koji će se kretati prema Europi i Sjevernoj Americi. Svi ovi pokazatelji ne mogu ne imati utjecaja na ukupnu demografsku sliku globusa te migracijska kretanja.
Promjene u Uniji
Ajmo pogledati što se događa u Europskoj Uniji. Pogledajte fotke francuske, njemačke i engleske nogometne reprezentacije prije 60 godina na Svjetskom prvenstvu i danas. Tada su svi bili 'bijeli' odnosno nacionalni, a danas su 'šareni' odnosno internacionalni.
Zar nije groteskno gledati njihove navijače (ili kako političari miluju da kažu 'narod') kako padaju u trans dok 'šareni' pobjeđuju. A isti ti navijači su najveći pobornici mjera protiv migranata i azilanata u Europi. Sigurno ste naslutili da mislim na Francusku. Novog svjetskog prvaka.
Dok pišem ove redove svijetom vlada nogometna groznica. Hrvatsku je zahvatio pravi delirij zbog vicešampionske titule i sve je pod tim dojmom. Upravo zato se valja prisjetiti da su točno prije 60 godina tamnoputi Brazil usred Stockholma deklasirali Švedsku sa 5:2 i osvojili prvi put titulu svjetskog prvaka koju su od 1930. godine držali 'bijeli'.
Zašto to spominjem? Zato što je Brazil tipičan primjer stalne migracije i konglomerat tako okupljenih ljudi sa četiri kontinenta.
A Švedska opet nam može poslužiti kao primjer za ono što se danas događa u Hrvatskoj po pitanju migracije stanovništva.
Prema podacima koji cirkuliraju u hrvatskoj javnosti, oko 350 tisuća ljudi je napustilo zemlju u skorije vrijeme. To je drugi po veličini grad u Hrvatskoj.
U odgovoru što i zašto se to događa mogu nam pomoći sljedeća saznanja te iskustva Švedske koja je u tom smislu vrlo poučan primjer.
Što se dogodilo sa Švedskom?
Između 1870. i 1913. svaki peti Šveđanin je napustio zemlju. Većina se uputila u SAD. Tomu nije ni u kom slučaju doprinijelo nekakvo kaotično stanje u zemlji. Dapače, uzrok je bila tranzicija iz tradicionalnog u industrijsko gospodarstvo. Istraživanja čuvenog Centra za Globalni Razvoj iz Washingtona pokazuju da je emigracija po pravilu sastavni dio procesa transformacije u uspješnu ekonomsku zemlju.
I tada i sada ovaj proces gospodarstvene transformacije odvija se u uvjetima osjetno pojačanih migracijskih trendova što mu daje jednu drugu dimenziju. Kretanje kapitala i radne snage ima svoje zakonomjernosti. Od Adama Smitha prije nešto više od dvjesto godina, preko Karla Marxa, do moderne ekonomske misli, postalo je jasno da je to sastavni dio mehanizma djelovanja tržišnih sila ili kako ju je Adam Smith popularno nazvao 'nevidljive ruke' koja upravlja ekonomijom. A ja bih dodao samim tim i društvenim procesima.
Da sumiram. U pitanju su zakonomjerni globalni procesi koji ukazuju na svu složenost zadataka koji stoje pred Hrvatskim društvom.
To u svakom slučaju zahtijeva zajedničko djelovanje političkih, ekonomskih te znanstvenih čimbenika. Bez ikakve dvojbe.
