Bojan Bertak predaje u tri škole, putuje u tri različita mjesta, tri županije. Iz Zagreba, zbog posla, ide čak i u Slavoniju. Radi ondje jer bliže nije moguće. I dok u Zagrebu nemaju sluha za njega, primoran je putovati onamo gdje ga prihvaćaju, javlja HRT.
I kada na kraju obiđe sav taj put, kilometre i škole - tjedno uspije nakupiti jedva pola satnice. Ni to što je od rođenja slijep, ni to što, zbog bolesti, sve slabije čuje, ne ubija u njemu volju za radom.
Sažaljenje ne želi, ali bliži put do posla olakšao bi mu život.
Nikada nije vidio svjetlo dana, ljudske obrise, ulicu, tramvaj, vlak ili autobus, mjesta, kojima svakodnevno prolazi na putu za posao. Nije pristao, kaže, vegetirati i samo primati socijalnu pomoć.
500 kuna za život
Ali uza sve što radi nije dovoljno da normalno živi. S plaćom od 2.500 kuna ostane mu jedva 500 za život.
"Hitno tražim punu satnicu makar morao putovati na još jedno radno mjesto, četvrto", izjavio je Bertak.
Putovao je i prije pet godina, i prije tri godine kada je bila prvi put objavljena njegova priča. Samo su se odredišta mijenjala. Ne traži ništa više od posla na jednoj adresi.
