Liječnica , spec.obiteljske medicine, na Facebook stranici Kohom Koordinacije obiteljske medicine, objavia je potresno pismo. U pismu je ukazala na probleme s kojima se suočavaju liječnici obiteljske medicine.
Objavu prenosimo u cijelosti:
"Dragi svi,
Želim čestitati svima Vama/nama, obiteljskim liječnicima na svom trudu, entuzijazmu, samoprijegoru i skromnosti koju iskazujemo u ovom groznom vremenu epidemije!
Dragi ljudi, kolege, što mi sve radimo!
Neka se čuje i zna, iako to nikom na Vrhu ne pada na pamet, radimo lavovski posao!
Podignimo glave, budimo ponosni, samouvjereni, jasni, dosljedni, sačuvajmo profesionalni i ljudski integritet, kao pojedinci i kao struka.
Zadatci koji nam se svakodnevno delegiraju pod parolom " to
će obiteljski liječnik" dohvaćaju apsurdne visine. Kao da mi
nemamo svoj sadržaj, opseg i metode rada, kao da do sada nismo
ništa radili, kao da nas ima na bacanje, a nema. Nema. Nije nas
bilo dovoljno ni do sada.
Trošilo nas nemilice. A sad je tek pravi vatromet potrošnje,
nerazuman
Nas 2000 i dalje radimo svoj posao, ali na jedan posve
drugačiji, još nedoživljeni način, testiramo svoje znanje i
kapacitet odgovornosti; donosimo operativne odluke na način kojeg
nema u udžbenicima niti smjernicama, riskiramo svaki dan na vrlo
izazovan način.
A istovremeno, podvrgnuti smo stalnoj kontroli HZZO i packama -
gdje smo, javljamo li se na telefon, poštujemo li klauzule,
pravila osiguravatelja, varamo li sa bolovanjima....prijete nam
opomene i novčane kazne.
Za Boga miloga, pa gdje bismo bili? I što radimo?
Pa na svojem radnom mjestu, stalno i non stop, dok su mnogi
kod kuće, rade od kuće, kontroliraju nas od kuće, špotaju nas. I
ne samo u svojoj ambulanti, nego i u koleginoj jer je taj u
samoizolaciji ili je dežurao noću pa mora i odspavat malo
Pregledavamo potrebite, uz mali strah od zaraze, ali
pregledavamo. Čak je upitmo imamo li maske za pacijenta i sebe
dok pregledavamo ( sori, ali istina se ne može stalno
skrivati).
Javljamo se na svaki telefonski poziv ( da dragi ljudi, ako na
telefonu čujete signal da zvoni, a nitko se ne javlja,
najvjerojatnije je linije zauzeta), i mi i naše medicinske sestre
istodobno na drugoj liniji, mi zovemo epidemiologe, hitnu,
bolnice, svoje pacijente koje pratimo i o kojima brinemo,
naručujemo na testiranja na virus, dogovaramo hospitalizacije,
sanitetski prijevoz, izdajemo propusnice ( pomažemo MUP i
Civilnom stožeru), popunjavamo Centralni repozitorij ) koji naziv
hihi) pa tako lijepo punimo bazu podataka nekima koji će poslije
slavit znanstvena istraživanja, odgovaramo na e mail poruke
pacijentata i na upite kroz aplikaciju Zdravlje.net, ali to
nisu obični odgovori, to su kliničke odluke za koje snosimo
odgovornost, sve marljivo upisujemo u kartone pacijenta, mozgamo
oko svakog recepta kojeg napišemo, svakog bolovanje koje
otvorimo, svakog zahtjeva pacijenta od kojih su mnogi i nerealni
( a ljudi su ljudi i treba ih shvatit, i uvjerit i razuvjerit),
masa telefonskih psihoterapija se radi, savjeta svakih vrsta,
ljudi ostaju bez posla, brakovi su u krizi, ovisnici u težim
krizama, psihijatrijski bolesnici labilni, dementni agitirani,
teško pokretni i stari u svojim domovima ekstra potrebiti. Svaka
kućna posjeta je izazov za sebe, iz milion razloga. O skrbi u
domovima za stare i nemoćne i o skrbi za palijativne da ne
govorim...
Istovremeno, svaki dan nove hrpe naputaka i zadataka. Pa čitaj
desetke teksta i uči iznova, najviše o informatičkim rješenjima.
Najviše o novim administrativnim zadatcima, o novim rizicima,
preuzimaj nove odgovornosti. I ne griješi!
A tek COVID ambulante 24h dnevno, noćne smjene! Jer nema tko
drugi?!
Pa uzimanje briseva pred domovima zdravlja; opet nema tko
drugi
Oprema? a kaj ja znam, valjda je dostatna - ja bih najradije da
je svima ista, ista i standardizirana. A ne da se čini kako su
jedni zaštičeniji od drugih.
A i nema je baš, ali to već i ptičice na grani znaju.
U mežuvremenu i potres u Zagrebu, i hrpa novih problema -
rasuti naši pacijenti po vikendicam, drugim općinama, daleko od
nas, a trebaju nas. A etika u nama..
Naravno i neupitno - mi smo liječnici i mi ćemo dati sve od sebe,
to je neki unutarnji nagon, poziv, to se živi ili ne ide.
A istovremno , i mi smo samo ljudi.
Imamo obitelji, djecu, supružnike, unuke, roditelje.
I mi smo bolesni i uplašeni. I naše obitelji nas trebaju. I vuku
na sve strane.
Ali možemo mi to, i uspjet ćemo.
Kao prioritet vidim pojačanje naše vidljivosti u sustavu i
javnosti. Javljajte se , pište, šaljite fotke i svoje priče,
ovdje i na svim mrežama. Šaljite kohomu, šaljite meni. Napravit
ćemo nešto iz toga! Napraviti ćemo svoju priču o epidemiji i što
smo kao obiteljski liječnici radili, kako smo pridonijeli.
Isto tako, potrebno je da nas odterete od dijela admin posla i
dežuranja oni kolege koji sada nemaju što raditi u svojim
redovnim ambulantama pa se čuvaju kod kuće. Potrebno ih je
uključiti, a neke zadatke mogu raditi i od kuće. Djelute lokalno,
u svojim dz i svojim skupnim praksama, u svojim županijama
Nemamo predstavnika u Kriznom stožeru na nacionalnoj razini i to
je isto veliki problem. Ako liječnik izvrštelj na terenu nije
uključen u donođenje strategije i operativnih odluka to stvara
velike probleme u organizaciji i svakodnevnom radu. U lokalnim
stožerima ponegdje ima obiteljskog liječnika, ali realno, lokalni
političari niti cijene liječnika niti znaju što treba raditi niti
kako. Pa rade nerazumne poteze kojima nam samo unose nelogičnosti
i probleme u svakodnevnu praksu. Unose nove i nepotrebne
angažmane liječnika i povećavaju radno opterećenje. Tome se treba
suprotstaviti. Argumentima, stavnom , čvrsto. Hej, upravitelji,
stanite malo, razmislite, pitajte nas ako ne znate, ne srljajte,
čuvajte ovo malo lomova koje još imate
Povežite se, maksimalno, prevladajte sve možebitne nesuglasice iz
dosadašnejg "normalnog" života i rada. Budite frendovi, suborci,
držite si i leđa i bokove
Umrežimo se maksimalno i nacionalno.
Sve one nevoljke, individualce, izolirane, udaljene - uključite u
grupe, lokalne i široke. Ubacite ih ovdje na listu, instalirajte
im fb, bilo što. Sve je lakše kad smo skupa. Zajednička
snaga.
Koordinirajmo se, držimo se dogovora
Nitko to neće napraviti za nas, oslonimo se na sebe i svoju malu,
ali važnu zajednicu
Još jednom Vam čestitam! I hvala kaj postojimo
Heroji!"
Nataša"
