Darko Horvat je preko odvjetnika "poslao" svoju ostavku premijeru u subotu pred večer, uoči određivanja jednomjesečnog pritvora, te je tako ispraznio svoje mjesto u Vladi i olakšao situaciju premijeru koji je nekoliko dana prije uhićenja tvrdio da će svi njegovi ministri dočekati kraj ovog mandata Vlade, ali šestoosumnjičeni iz objave USKOK-a, potpredsjednik Vlade, Boris Milošević nije to učinio ni danima nakon otkrića nalaza iz istrage o raspodjeli bespovratnih sredstava odabranim tvrtkama.
Milošević se posve sakrio od medija, umjesto njega prvi je progovorio predsjednik SDSS-a, Milorad Pupovac, u intervjuu za N1, i poručio da je Milošević "stavio svoj mandat na raspolaganje". Iako to zapravo na prvi pogled ne znači ništa - mandati svih ministara su neprestano "na raspolaganju" – bila je to ipak svojevrsna poruka da je prepušteno da o sudbini potpredsjednika Vlade iz redova SDSS-a odluči Plenković, a da on sam smatra kako se ne treba povući.
Bilo je to još jasnije iz njegove kasnije objave na Facebooku. Umjesto izlaska pred medije i izlaganja novinarskom rešetanju, Milošević se odlučio za objavu u kojoj uopće nije spominjao delikt koji mu se stavlja na teret, no ustvrdio je da je uvijek "postupao u skladu sa zakonom", da u svom političkom djelovanju "ipak bira dugotrajniji put promjene sveobuhvatne javne svijesti o nekoj diskriminatornog praksi ili postupanju", te je napisao da ne želi komentirati "neslužbene i neprovjerene informacije koje se objavljuju". A onda je, iako ne drži do "neslužbenih" informacija, angažirao odvjetnika, Antu Nobila, koji se u njegovo ime i službeno obratio USKOK-u.
Dokazi iz telefona Ane Mandac
Činjenica je da do sada nije demantirano da je on šestoosumnjičena osoba iz USKOK-ova priopćenja (u kojem, dakako, nema punog imena i prezimena osumnjičenika), a nije demantiran niti jedan navod iz tekstova portala Telegram koji je objavio i citate iz snimki telefonskih razgovora drugoosumnjičene Ane Mandac, bivše pomoćnice ministra Horvata. Prema medijskoj rekonstrukciji elemenata iz istrage, postoje dokazi da je Boris Milošević 2018. kada je još bio "samo" saborski zastupnik dogovarao s Anom Mandac kako da se na listu za dodjelu bespovratnih sredstava ubaci još nekoliko tvrtki koje nisu zadovoljavale uvjete prvotno objavljenog natječaja za poticanje poduzetništva među manjincima.
Zbog tog "čarobiranja" Ane Mandac, Milošević joj je uzvratio i porukama "Svaka čast!", te se na njezin opis da se "ubila od posla" oko toga i da joj je dužan kavu, nadovezuje da će je častiti "ma čime god". Spominjao se i sastanak kod Horvata, na kojem je bio i Milorad Pupovac, a on ga je i potvrdio u svom nastupu. Iz cjelokupnog nastupa Milorada Pupovca stjecao se dojam da Boris Milošević nije bio ni u kakvoj solo akciji nego je bio "lobist" za stranku, odnosno, nije sam sastavljao nikakav popis tvrtki ili obrta koji bi još trebali dobiti financijsku pomoć, nego se radilo o široj akciji, isključivo dobronamjernoj, u interesu manjinskih poduzetnika.
No, bi li USKOK išao u akciju da nisu skupljeni dokazi da je bilo nešto i mimo uvjeta natječaja? A i Ana Mandac ne bi pisala da se "ubila od posla", da je sve teklo normalno. Tu je i još jedan zanimljiv citat iz poruka koji ipak ostavlja prostora interpretaciji da je Boris Milošević bio na linku s nekih tvrtkama, poduzetnicima, željenim dobitnicima direktno – jer Ana Mandac mu piše da on može javiti tvrtkama da su dobile potpore.
Drugim riječima, neće neki poduzetnici čekati javnu objavu rezultata, nego će im direktno javiti Boris Milošević. Sve skupa, prema onome što je do sada poznato doima se kao da je i SDSS sudjelovao u akciji kakve se smatralo uobičajenima za HDZ. Saborski zastupnik Nikola Grmoja objavio je ovih dana također da jedan od "dobitnika" poticaja stanuje vrlo blizu saborske zastupnice iz redova SDSS-a, Dragane Jeckov, no ona je odmah izjavila da ni na koji način nije utjecala na dodjelu poticaja za svog susjeda.
Može li osumnjičenik biti u Vladi?
Naravno, sve je to još uvijek u svojevrsnoj sivoj zoni, nisu poznati svi dokazi USKOK-a, mnogo toga curi kroz medije, ali je činjenica da demantija nema, a Boris Milošević bježi od direktnog suočavanja s medijima u kojem bi morao odgovarati na mnoga konkretna pitanja i mnogo toga bi bilo jasnije. Ali i za Horvata je u trenutku podnošenja ostavke iliti razrješenja na vlastiti zahtjev mnogo toga bilo u sivoj zoni, a i on se branio da je nevin – pa je svejedno maknut.
Za Borisa Miloševića ni Plenković, niti HDZ, niti koalicijski partneri nisu zaključili da je s ovim sumnjama teret za Vladu, da bi trebao podnijeti ostavku. A to je poruka da su takve sumnje prihvatljive i probavljive za rad Vlade, da potpredsjednik sa sumnjom da je sudjelovao u dogovaranju potpora za one koji su po svemu sudeći ostali ispod crte na natječaju, može i dalje biti član vlade pod normalno i posvetiti se svojim dužnostima. Da će malo davati iskaze u USKOK-u, a potom nastaviti raditi svoj posao, baviti se manjinskim problemima, obnovom, udrugama itd., odnosno, cijelim setom tema oko kojih je bio angažiran kao potpredsjednik Vlade u ovom najnovijem Plenkovićevu mandatu.
Može li USKOK-ov osumnjičenik biti u Vladi? To je pitanje na koje će morati odgovoriti Andrej Plenković, jer Milošević sam nije podnio ostavku
Hvaljen, ali i kritiziran
Zanimljivo je da je Boris Milošević stigao u Vladu sa svojevrsnim obilježjem "onog koji je bolji, prihvatljiviji od Milorada Pupovca". Nerijetko su ga i pripadnici desne struje HDZ-a isticali kao primjer "da se može drugačije". Kada je, primjerice, u svibnju prošle godine Ivan Anušić, tada kandidat za župana Osječko-baranjske županije, napao Milorada Pupovca i Draganu Jeckov, zbog toga jer po njegovu sudu svojom retorikom "dolijevaju vatru" na hrvatsko-srpske odnose u Slavoniji, izdvojio je Borisa Miloševića kao primjer korektnog mladog političara kojem bi stare snage SDSS-a trebale prepustiti vođenje stranke.
Boris Milošević je 2020. godine bio i u delegaciji Vlade u Kninu, na obilježavanju obljetnice Oluje (a te godine je i potpredsjednik i ministar branitelja Tomo Medved bio u Gruborima, na mjestu gdje su nakon Oluje ubijeni srpski civili), ali posebno je težak angažman preuzeo nakon što je formiran Stožer za otklanjanje posljedica potresa u kojem je on formalno zamjenik predsjednika, Tome Medveda, ali moglo bi se reći da je nastupao više od svog šefa – i davao mnogo konkretnije odgovore. No, pri tome je često i pomagao premijeru Plenkoviću nakon prozivanja da se nije učinilo dovoljno u obnovi.
Služio mu je za izgradnju alibija. Ili, kako je to slikovito napisao poznati kolumnist Viktor Ivančić, on "stupa iza njega sa štrcaljkom u ruci i natapa teritorij dezinficijensom". Nema sumnje da je Milošević svojom ustrajnom pomoći u interpretiranju dokaza da se kasni u obnovi značajno zadužio premijera. No, nije se samo bavio obnovom.
U siječnju ove godine objavljeno je da je na Miloševićevu inicijativu osnovan i Vladin Savjet za ljudska prava koji bi trebao "pridonijeti kreiranju javnih politika u području ljudskih prava te unaprijediti međuresornu koordinaciju i komunikaciju svih dionika u zaštiti ljudskih prava" u koji je uključio i predstavnike nevladinih udruga i nekoliko ministarstava. Nije tajna da su ga mnogi iz nevladinih udruga smatrali svijetlom točkom Plenkovićeve vlade i da je on osobno bio svojevrsni dokaz da u Plenkovićevoj vladi nije sve tako loše, kako bi se moglo zaključiti na temelju nositelja nekih resora.
Karijera u usponu i onda - rez
Boris Milošević je pravnik koji je prošao put iz provincije do Zagreba, prvi posao bio mu je u Općinskom sudu u Benkovcu, ali ubrzo je angažiran i u međunarodnim i domaćim udrugama, bio je i pravni savjetnik u SNV-u, bavio se javnom upravom (jedno vrijeme je i predavao na Pravnom fakultetu u Zagrebu), bio je pomoćnik ministra uprave (Arsena Bauka, u vrijeme Milanovićeve vlade), uvijek nekonfliktan i bez mrlje na karijeri sve do ovog slučaja. I imovinska kartica ovog USKOK-ovog osumnjičenika ne pokazuje nikakve neobične iskoke, dapače, vidljivo je da je kupio svoj prvi stan na kredit.
Posve je jasno da će ovaj slučaj dramatično utjecati na karijeru mladog pravnika i političara u usponu, kojeg su hvalili mnogi i s lijeva i desna, a i u sadašnjim analizama stanja u Vladi nakon Horvatova uhićenja mnogi bježe od preciznog određenja je li i on trebao podnijeti ostavku. Horvata se smatralo nekompetentnim, nije imao mnogo simpatizera i njegova ostavka se podrazumijevala sama po sebi. A kod Borisa Miloševića mnogi su spremni tražiti olakotne okolnosti. Dapače, pitaju se hoće li on pasti kao žrtva iako je samo lojalno ispunjavao zahtjeve stranke koja je u dugom koaliranju s HDZ-om naučila da se neće izboriti "za svoje" drugačije nego tako da slijedi mehanizme na kojima raste HDZ.
No, ako su razgovori u kojima on osobno sudjeluje u poguravanju onih ispod crte do poticaja točni, ako on doista jest USKOK-ov osumnjičenik, neovisno o tome što je tek šestoplasirani, i neovisno o tome što je sve napravio za Plenkovićevu vladu ili civilni sektor ili stradalnike u potresu – ostavka ili razrješenje su jedini mogući izlaz. Takav je red u modernim demokracijama za kakvu se zalagao i političar Boris Milošević, prije nego što je i sam zaradio mrlju USKOK-ova osumnjičenika, prije nego što je, po svemu sudeći, prešao na stranu na kojoj se igra prema HDZ-ovim pravilima.
