Staklenici, neriješeni imovinsko-pravni odnosi i gotovo tri desetljeća borbe, sukus su života poljoprivrednika Zdravka Vrljića iz Đurđevca. On je u devedesetima kupio gotovo 50.000 kvadrata staklenika od vjerovnika tvrtke Plod Đurđevac u stečaju. Desetljećima je uzgajao povrće, a prije mjesec i pol je shvatio da bi mogao ostati bez svega, jer su gradske vlasti parcele na kojima se nalaze staklenici ponudile na javnom natječaju, piše RTL Potraga.
"Mene stalno institucije upućuju da moram čekati. Ja sam strpljiv, i prijavljujem i čekam mirno rješenje i tražim zemljišno-knjižni ispravak i stalno kažu morate čekati. Krećem u pravnu bitku što su i oni svjesni da je ovo građevinsko zemljište, a oni dali natječaj na 25 godina", kaže poljoprivrednik Zdravko Vrljić.
Staklenici, koji su nekoć bili društveno vlasništvo, izgrađeni su na šest hektara 1981. godine. Vrljić je rekao da se neće prijavljivati na natječaj za zakup, jer su staklenici njegovi. Sve je odlučio prijaviti Državnom odvjetništvu i Ministarstvu poljoprivrede. Tamo su imali samo jedno pitanje za njega.
"Zašto prije nisam riješio imovinsko-pravne odnose, ali sam im postavio pitanje: 'Zašto niste dali kod raspisivanja natječaja da su to staklenici, a ne poljoprivredno zemljište?", kazao je Vrljić.
Tužba državi
On tvrdi da je zemljište građevinsko, a staklenici njegovi. Stoga je angažirao pravnu zastupnicu i tužio državu.
"Ja zaključujem na temelju što je gospodinu Vrljiću, predsjednik gradskog vijeća Lacković rekao da mu je Ervačić rekao da će uložiti 20 milijuna u staklenike i da će mu svake godine plaćati milijun kuna. Ja sam to s uživanjem zakočila. Kad sam pogledala sve papire onda sam shvatila da nitko ne radi svoj posao, ni Ministarstvo poljoprivrede, jer oni su dali suglasnost Gradu da raspiše natječaj, a pri tome su svi zaboravili da je petogodišnji ugovor zaključen, koji istječe iduće godine u prosincu", objasnila je Žaneta Višy Kevešević iz Udruge Drugi val.
Stoga je napisala zahtjev za poništenjem natječaja. "Na temelju zakona o lokalnoj samoupravi, imate mogućnosti da se zatraži proglašenje dijela sjednice Gradskog vijeća nezakonitim od Ministarstva uprave i taj akt proglasi ništavnim", kaže Višy Kevešević.
Veliki igrači
Vrljić kaže da je sutkinja u međuvremenu donijela presudu da je zemljište na kojem se nalaze staklenici građevinsko. No, znakovita je opomena koju je dobio od jednog dužnosnika.
"Kaže on meni: 'Vrljiću, ako to netko uzme, a ne može nitko drugi nego Ervačić, ti ćeš morati seliti, ali ti prije toga moraš sve maknuti", opisao je Vrljić.
Spomenuti Ervačić je poduzetnik Mirko Ervačić, vlasnik snažne Osatina grupe, ali i manje tvrtke Nova natura, čije parcele graniče sa spornim staklenicima. On ne krije da je zainteresiran i za taj komad zemljišta.
"Interes za 'Đurđevačke staklenike' koji su u vlasništvu Republike Hrvatske proizlazi iz činjenice da se oslanjaju na našu gospodarsku cjelinu, te nam se u kontekstu planiranih investicija ukazuju posebno zanimljivima", poručio je Ervačić.
Vrljić, pak, govori da mu ovaj šalje stalne inspekcije. "I ja sam to lijepo, imao proizvodnju, radio dok se nije pojavio Ervačić Mirko koji je od prvih dana počeo mi slati inspekcije. Drugi put mi je snimao staklenik, ulazio unutra, radio slike. Ne znam tko je. Netko od njegovih i te slike je priložio inspektorima", svjedoči on.
Neusklađena zemljišta
Iz Osatina grupe ne kriju da već neko vrijeme upozoravaju na problem raspolaganja nekretninama u vlasništvu RH. Tvrde da dio Đurđevačkih staklenika spada u građevinsko, a dio u poljoprivredno zemljište, što za sobom poteže i različitu nadležnost, ali i odgovornost...
"Gospodin Vrljić nije u sporu s Gradom, znači država osporava vlasništvo ne samo njemu nego i drugima. Mi smo samo sa strane, nismo stranka koja odlučuje što je kupio, što nije. Mi se držimo uputa i odvjetništva i ministarstva. Kad je tvrtka otišla u stečaj radnici su postali vlasnici udjela, postoje ljudi koji su kupili udjele, država osporila vlasništvo nad zemljom da je ispod staklenika koje je u vlasništvu države. Da su kupili samo objekte koji su se nalazili na tom zemljištu. To je bilo '96. i to traje 25 godina gdje sve rezultira sporovima i nezadovoljstvom", objašnjava gradonačelnik Đurđevca, Hrvoje Janči.
Nakon rekacije Vrljića i Jančija, Ministarstvo poljoprivrede je izmijenilo svoju suglasnost za provođenje natječaja, jer je plan raspolaganja još prije dobio pozitivnu ocjenu.
"Ministarstvo poljoprivrede kad je dalo suglasnost na program lokalne zajednice za davanje u zakup zemljišta, onda je već moralo u svojoj evidenciji imati ugovor o zakupu koju su oni zaključili s Vrljićem, ne netko drugi. Dakle, kako možeš dati suglasnost na ono što si već dao u zakup. Nisu to mali staklenici, to su staklenici od 1,4 hektara. Morali su vidjeti da je to nekretnina", tvrdi Višy Kevešević.
No, i Vrljić i Osatina imaju isti prigovor. Parcele nisu usklađene ni gruntovno, ni katastarski. "Dio nekretnina i 30 godina nakon osnutka RH u zemljišnim knjigama vodio se kao društveno vlasništvo s pravom korištenja društva 'Plod' - Đurđevac. Zbog načina provođenja pretvorbe, ostali su brojni repovi pa je tako moguće i da 30 godina nakon osamostaljenja i provedene pretvorbe, dio nekretnina i dalje stoji u javnim knjigama kao društveno vlasništvo", tvrde iz Osatine.
Ovaj slučaj se tek treba raspetljati. Ali, nije to tako samo u Đurđevcu. Sličnih slučajeva ima diljem Slavonije, ali i Dalmacije.
