Od odjeće i naočala do mobitela, knjiga, pa i glačala. Pronašli smo čak i zastavu u jednom od ureda izgubljenih stvari u policiji.
''Ovo su kutije konkretno koje je ZET dostavio. Znači to su stvari koje su pronađene u vozilima ZET-a, autobusima, tramvajima'', objašnjava Branka Marinov, voditeljica nalaznog ureda Policijske uprave zagrebačke (PUZ).
Sve ovo policija je morala popisati, a onda čuvati najmanje godinu dana. Na pitanje koliko često se ljudi javljaju, da su izgubili novčanik, odvraća: ''Ne, koliko je stvari nađeno. U svakom slučaju dosta manje. Mislim da ljudi ne znaju, da traže na nekakve druge načine. Ovdje se sve evidentira i stoji godinu dana".
Marinov objašnjava kako se uvijek učini sve da se predmet prvo vrati vlasniku: "Ja nastojim ostaviti mobitel kad stigne par dana upaljen da bi se netko eventualno javio na taj broj. I ako nađemo vlasnika, mi mu vraćamo''.
''Neke stvari koje već duže stoje ovdje, nisu se prodale, čekamo nekakvu uputu da to uništimo", objašnjava dalje.
Ako se u godini dana baš nitko ne javi, organizira se javna dražba, a sav iznos odlazi u državni proračun. Na pitanje kako odlučujete koliku cijenu staviti, Marinov odvraća: ''Imamo za nekakve razbijene malu cijenu, 20 30 kuna, a za ove koji su u funkciji koji su mogu osposobiti - 100 kuna".
Iako se vlasnici pronalaze rijetko, poštenih nalaznika uvijek ima.
"Prošle godine jedan mladi par je donio iPhone novi, iza je bilo još jedno 200-300 kuna iza maskice, što su oni i vidjeli i došli su direktno u ured i prijavili", prisjetila se Marinov.
Nije rijetkost da građani u policiju donose i novac, a svaki nalaznik po zakonu ima pravo i na 10 posto iznosa.
"U obrascu koji ispunjava nalaznik da je našao novac stoji stavka koja može označiti da želi nalazninu. I onda u slučaju da se nađe nalaznik, upozorimo da nalaznik želi 10 posto i obično tu nema problema", istaknula je Marinov.
Najveća pomama na javnoj dražbi uvijek je za biciklima, kojih svake godine u ured dođe između 30 i 50.
''Cijene budu stvarno prihvatljive od 50 do 100 kuna. Prošle godine smo sve prodali, ostalo nam je samo tri bicikla", kaže Marinov.
Predmeti koje nitko na javnoj dražbi ne kupi - odlaze na uništenje, osim tekstila. Primjerice, odjeću nakon proteka roka doniraju, obično Crvenom križu ili prihvatilištima.
