Slučaj Duhaček, dan drugi. Kako to obično bude, dio kolega novinara, ali i ne samo novinara, zapeo je u zamci komentiranja onog zbog čega je novinara Duhačeka netko prijavio. Ne znamo tko ga je prijavio, kome su zasmetali su njegovi tvitovi. Prvi, o brutalnosti policije u Fast foodu u Zadru završio je sa skraćenicom ACAB ( All cops are bastards, iliti po naški, Svi policajci su gadovi). Drugi, zezantska pjesmica, prepjev Vile Velebite, s mnogo upotrebe riječi „govna“, zbog pošasti izlijevanja fekalija na Plitivičkim Jezerima ali i diljem Jadranske obale.
Mnogi osjećaju potrebi reći da nikada ne bi koristili skraćenicu ACAB, da je to bezveze i neprimjereno. Mnogi su zgađeni pretjeranom količinom „govana“ u pjesmici, nemaju snage niti doći do kraja kad je čitaju. Pa kažu: ne može se svašta objaviti na Twitteru a onda se čuditi što je to nekome diglo živac. Ili, ne možete vi novinari pisati svašta, a druge prozivati jer su oni napisali nešto.
Gordan Duhaček je i prvo i drugo napisao u mahu, jer tako to bude na Twitteru. Tko zna koliko je točno vremena potrošio na pjesmuljak. Izgleda da nije puno. Da je tada slutio da će izazvati takvu pozornost možda bi se i on više posvetio ritmu, rimi, ili tražio suptilnije slike da bi izgradio ozbiljnu satiru. Ovako to izgleda i nabacano i bedasto, ali definitivno – provokativno. Duhaček je izgleda uspio ubosti u srce one koji ne razumiju da će najveće domoljublje prema Hrvatskoj pokazati brigom za čista Plitvička jezera ili ako ne prikopčaju cijev s fekalijama drito u naše lijepo more.
Rasprava o tome je li Duhaček to činio kao obični građanin ili kao novinar je izlišna. On je neprestano novinar. Kao što je svaki punokrvni novinar neprestano novinar. Ali je i kao novinar – građanin. A ovo što se zbilo ne smije iskusiti niti jedan građanin u demokratski uređenoj zemlji.
On piše jer želi prodrmati one koji uništavaju Hrvatsku
Gordan Duhaček, dakle, nije huligan koji iz dana u dan vreba na društvenim mrežama i sije mržnju, zaziva razbijanje glava ili rovovsku borbu protiv bilo koga, pa i policije. Duhaček nije niti manijak koji iz dana u dan piše o fekalijama ili bilo kakvim drugim gadostima samo zato da bi izazvao mučninu. I kad piše o „govnima“ piše zato jer želi zdmrati one koji ne razumiju kako uništavaju Hrvatsku.
Duhaček je jedan od najjačih analitičara hrvatske političke scene, ali i međunarodnih odnosa. Dugogodišnji autor s mnogo ozbiljnih tekstova, od istraživačkih do komentara. Izvrsno poznaje njemačke političke prilike pa nesmiljeno suočava Hrvatsku s primjerima demokratskih standarda u toj ovdje trajno omiljenoj europskoj zemlji. „U demokraciji bi se Plenkoviću smjelo viknuti – lopove“, naslov je jedne od njegovih kolumni na portalu Index gdje radi zadnjih nekoliko godina.
To je važno za razumijevanje ovog slučaja. Duhaček je jedan od najžešćih kritičara vlasti. I ove sadašnje, ali i prethodne. Jedan od najjačih autora na izrazito utjecajnom portalu Index. On nije netko tko se samo zeza po društvenim mrežama, i ne može se ovo što se zbilo promatrati kao opomena onima koji pretjeruju po društvenim mrežama. Ili kao trenutak u kojem treba problematizirati propisivanje poželjne komunikacije na društvenim mrežama za ovu ili onu profesiju.
Gordan Duhaček, iskusni novinar već dva dana ustrajno ponavlja da on ni na koji način nije ignorirao pozive policije. I sam je napisao na Twitteru da mu se zbog prijave za slučaj ACAB javio policajac i da zvuči vrlo razumno. Znao je za prijave i komunicirao s policijom. Otišao je i u zgradu Ravnateljstva policije dan prije puta. On jasno pokazuje da je sve do čina hapšenja policije smatrao da „policija samo radi svoj posao“, da ga žele ispitati zbog tvitova jer ga je netko nepoznat prijavio.
Naravno da je bizarno da se prijavljuje zbog toga, ali kad se već prijavljuje - valjda ima netko negdje tko bi trebao filtrirati ono što se prijavljuje, a što ne. Što je uvreda nekome, ili prijetnja, a što je obijesna prijava tek tako.
Ministar policije, Davor Božinović, prvo je tvrdio da je Duhaček uhapšen jer se nije odazivao na pozive policije, ali nakon što je Duhaček ustrajao i dokazivao da se – odazivao – odlučio je „pričekati izvješće“.
Smješten u ćeliju s tragovima krvi na zidovima
Prvi tvit je star više od godinu dana. Drugi je nešto noviji, ali zašto upravo sada takva odlučna akcija cijelog represivnog aparata protiv novinara koji definitivno ne ostavlja dojam osobe koja će navući fantomku i vrebati policajce da ih napadne -ako je ACAB slučajno protumačeno kao potencijali uvod u napad na policiju.
U trenutku kada je policija uhapsila novinara Gordana Duhačeka u zrakoplovnoj luci, kada ga je odvela i smjestila u ćeliju s, kako sam svjedoči – tragovima krvim na zidovima, kada je strelovito osuđen – novinar Duhaček, sva njegova lica, i ono s tvitera i ono sa žestokih komentara i otkrića o muljažama velikih hrvatskih političkih zvijezda, postaje svjedok i dokaz o zastrašujućoj raspuklini u hrvatskoj demokraciji.
Posve je neumjesno pitanje smatraju li novinari da su „svete krave“ za koje ne vrijedi ono što vrijedi za sve građane. Novinar u ovoj situaciji postaje glas svih građana. Jer to ne smije iskusiti nitko.
Slučaj Duhaček je još jedan dokaz da u Hrvatskoj nije jasno što je prekršaj, a što nije. Što je prijetnja a što nije. Što je uvreda a što nije. Čime bi se doista trebali baviti policajci, a čime ne. Tko bi doista trebao biti u ćeliji, a tko ne. A ako nije jasno onima koji hapse i koji sude, posve je jasno da tonemo.
Danas Duhaček, sutra netko drugi. To što vi ne biste nikad napisali ACAB ili vam je pjesmica o govnima ispod svake razine, možda vas neće sačuvati.
