Zašto je gotovo 7.000 hrvatskih prosvjetara potpisalo peticiju kojom traže mjeru suspenzije učenika problematičnog ponašanja s nastave, postane jasno kad se čuje samo nekoliko recentnih primjera iz hrvatskih učionica. Neka djeca na satu laju, mijauču, rokću, drugi alkoholizirani drijemaju, nisu više sasvim rijetki ni oni koji na lošu ocjenu bacaju stolice, izvikuju vulgarnosti, pljuju po učiteljicama, prijete šestarima, skalpelima, drže slušalice na ušima s glasnom glazbom, pa i ne čuju da su prozvani, a i kad shvate, odbijaju komunicirati...
U svega dva dana otkako je zagrebačka profesorica kemije Sanja Lukić na nastavničkom forumu pozvala kolege da opišu što sve doživljavaju u razredu, internetom se izlila rijeka jada, nevjerojatnih primjera na granici šokantnosti i bizarnosti, koji upućuju na poremećaje kod neke od djece i obitelji, ali i cijelog sustava, te objašnjavaju zašto učitelji i profesori tvrdoglavo pozivaju na uvođenje mjera suspenzije.
Dala otkaz zbog prevelikog stresa
''Ljudi šute jer se boje da ih se ne proglasi nesposobnima, često nemaju potporu ni od ravnatelja, koji su i sami izloženi pritiscima, mnoge škole nemaju stručnu službu, eventualno imaju pedagoga, ali trebamo defektologe, socijalne pedagoge, psihologe'', poručila je jedna nastavnica iz Slavonije koja je zbog prevelikog stresa nakon četiri godine rada dala otkaz.
Jedna nastavnica u Osnovnoj školi Malešnica, poručuje da postoje i nastavnici koji ne znaju uvesti disciplinu, no ovo što oni opisuju događa se i kolegama koji inače nemaju problema s izražavanjem svog autoriteta.
''Uvijek je bilo nasilja, ali brine to da ga je sve više. I sama sam kao školarka bila fakin, pa me zapravo malo toga može sablazniti ili začuditi, no ovo više nije normalno, u mnogim se razredima situacija sve teže drži pod kontrolom. To su djeca koja ne poštuju ni autoritet nastavnika, ni autoritet vozača autobusa, ni autoritet službenika u banci… baš nikoga. Ono što izgovaraju spremačicama i kuharicama u školi je neponovljivo. Nije rijedak slučaj da roditelji, čak i kad upozoravamo, odbijaju vidjeti problem, smatraju da im je dijete izazvano, da ga nastavnik ne voli...'' poručuje nastavnica za Jutarnji list.
Roditelji djeci daju noževe
''U našoj se školi znalo dogoditi da učenik donese nož u školu, pokuša napasti drugog učenika, a kad smo zvali roditelja, otac je izjavio da je baš on djetetu dao džepni nožić za samoobranu... Prva pedagoška mjera je zapisnik, komad papira, koji učenicima poslije čak i ne ulazi u dokumentaciju, ne vidi im se pri upisu u srednju školu... Ako imate stručnu službu, učenika nakon ekscesa šaljete na razgovor pedagogu, psihologu... No, što je s puno područnih škola u kojima stručna služba i ne postoji? Ili pedagog i ravnatelj rade ujutro, a vi problem u razredu imate poslijepodne?
Učenika koji izaziva eksces ne smijete ni isključiti s nastave, niti ostaviti bez nadzora, ne smijete ga ni poslati kući. A i slanje na razgovor kod stručne službe takvi često doživljavaju kao nagradu, jer su se izvukli sa sata. Zato se i zalažemo za mjeru suspenzije, jer mnogi učenici problematičnog ponašanja, čim izgube publiku, kažu: 'Oprostite, više neću, rado bih se vratio u razred''', rekla je učiteljica iz Osnovne škole Dubrava nedaleko od Vrbovca.
