Iza nas je prvi tjedan dugog toplog ljeta, tjedan u kojem se izvjesni hamburger popeo do statusa svojevrsnog celeba i općeg mjesta hrvatske pop kulture, tjedan produženih vikenda i zbrkanih praznika, tjedan orijentacijskih eskapada premijera Milanovića. Po običaju, u ovom pregledu tjedna dijelimo trule karijese ili mudre umnjake, svakome po zaslugama.
Kako je to hamburger postao sama esencija hrvatskog turizma?
Plitvički hamburger je postao opće mjesto, svojevrsni novopečeni celeb, preostalo je još samo da ga počnu pozivati na društvena događanja i slika će biti potpuna. Džabe nam brendiranja na međunarodnoj sceni, džabe nam CNN promidžbeni spotovi u kojima se vrte kadrovi škampastih pijata, u kojima baba Mara hoda velebnim maslinikom, džabe nam besjede o gastronomskom raju, kada plitvički majstor gostu servira hrpu dreka po cijeni od trideset kuna. Taj nesretni hamburger je sama esencija hrvatske ideje o turizmu. Znači, dođite nam u goste, skupo platite noćenja u našim apartmanima, ne palite svjetla, ne puštajte vodu, ne uključujte klima uređaje, jedite govna i skupo ih platite. Hvala i do viđenja! Ako je ikako moguće, sljedećeg ljeta nam uopće nemojte niti doći, samo nam pošaljite pare. Da se razumijemo, ima u Hrvatskoj i jedan dio poštenih, marljivih, savjesnih i kreativnih turističkih radnika, to je neosporna činjenica. Ali džabe im savjestan posao, kada nas svako malo neki novi hamburger opet baci u rikverc. Majstoru kuharu dajem dva trula karijesa. Da je gostu ponudio i jedno ličko rukovanje, dobio bi maksimalna tri komada.
Zašto Đajić ima para i zašto si dužan kao Grčka?
Grčka je pred bankrotom, to je sada sasvim izvjesno, idu oni nama van iz EU. Žao mi Grka, nije siroti narod ništa kriv. Ali opet, drago mi je zbog nas, ipak nismo najgori đaci u razredu. Cugao sam neku večer s dva grčka frenda na splitskim skalama, pa ih pitam – koja je razlika između Grčke i Hrvatske? Kažu oni da je, za razliku od Grčke, lijepa naša jedna sasvim organizirana zemlja u kojoj stvari pristojno funkcioniraju. Gledao sam ih u čudu, mislio da me zajebavaju, ali riječ je o pametnim momcima iz ozbiljne poslovne branše, i nemam razloga za ne vjerovati im. Za opće stanje hrvatskog duha, i nadu u bolje sutra, evo ide jedan mudri umnjak.
Zašto imamo auzmeš od praznika?
Tamo negdje u lipnju u Hrvatskoj kreće sezona spajanja produženih vikenda, i kreće obavezna zbrka s praznicima. Da se razumijemo, spadam u one razumski umjerene patriote kojima bi Dan državnosti nešto i značio u životu, samo da mi ga odgovorni nekako logično pozicioniraju u mozgovni tajmlajn. Ovako nemam pojma kada su antifašisti, kada je državnost prva, kada državnost druga, kada je tko formirao parlament, a kada opalio Jugu nogom u guzicu. Nemam blagog pojma, znam samo da svi vataju krivine, spajaju vikende i da novine izlaze u dvobroju. Dajte to posložite više, ljudi dragi. A dok ne posložite, evo vam truli karijes, zbrke radi.
Zašto nije dobro koračati vazda jednom strnom ulice?
Zoran Milanović je izjavio da je sramota što se po predsjedniku Tuđmanu ne zove niti jedan ozbiljniji zagrebački trg. Zoran Milanović je šef stranke valjda već jedno sedam godina, a šef vlade više od tri godine. To je sasvim dovoljno vrijeme da se čovjek profilira u političkog lukavca. Milanović je shvatio da se izbori ne gube niti ne dobivaju na BDP-u, niti na broju zaposlenih, niti na investicijama. Barem se na tome izbori ne dobivaju u Hrvatskoj. Kod nas su takve stvari maglovit teren, a u prvi plan dolaze parade, imena trgova, jezični natpisi, blajburzi i jasenovci. Pa ako si pragmatičan, i ako si politički lukav, onda žustro koračaš ulicom, malo po lijevoj strani, pa malo po desnoj, pa malo po sredini… koračaš ulicom onom stranom kojom je već zgodno koračati, onom koju zahtijeva trenutna situacija. Kažem vam ja, Milanović će se još i omastiti na nadolazećim izborima, uvatit će taj stolaca i stolaca u Saboru, vidjet ćete. Jebeš BDP, opali odgovarajuću nazivnu tablu na ulazu u aerodrom, i da vidiš skok u anketama popularnosti. Svima nama, cjelokupnoj naciji, zbog krivih pogleda na ono što bi politika trebala biti, dajem jedan truli karijes. Svima nama.
