Ove nedjelje idemo na izbore. Zato što smo se bojali strašnog novog vala korone i mislili da je bolje da idemo na birališta prije jeseni kad će biti grozno. A to grozno možda je već stiglo, samo što sada s virusom "plešemo".
Da, baš kao što je prije četiri mjeseca napisao Tomas Pueyo, dotad slabo poznati francusko-španjolski pisac, kojeg otada citira cijeli svijet: s koronom se bori strategijom čekića i plesa.
Prvo čekić. Brza i agresivna reakcija da se suzbije virus. 1. travnja, sjetite se, imali smo najveći broj slučajeva u jednom danu, 96. Nisu radili kafići ni restorani ni škole, zatvorene su bile granice, nije se moglo ni k doktoru ni zubaru, svima su ruke bile kao kora od drveta od dezinficiranja, a jedino kamo smo išli, jest po kvasac i toalet papir.
Nikome nije padalo napamet ni druženje ni okupljanje, ljudi su sjedili kod kuće i uplašeni čekali pressice Vilija Beroša i čvrsto, kao nikad dotad, vjerovali vlasti.
I prošli četvrtak imali smo 95 novih slučajeva, ali sada s koronom "plešemo". Sve radi, svi sjede u kafićima, normalno se jede u restoranima, granice su otvorene, stižu nam Česi, rade i noćni klubovi i teretane i tržnice, sve je normalno iako je broj zaraženih isti. Možda i to prođe, kao što je slučaj u Srbiji, koja nakon izbora ponovno uvodi stroge mjere i policijski sat.
Ali vraća li se čekić, saznat ćemo u ponedjeljak, kad sve prođe.
O plesu građana, političara i korone, pogledajte prilog Gorana Latkovića.
