Policijska uprava istarska prisjetila se zbivanja otprije 25 godina. Nakon što su 30. srpnja 1995. godine zaprimili zapovijed načelnika Sektora specijalne policije MUP-a da sljedećeg dana 110 njihovih djelatnika treba biti u sjedištu Policijske uprave zadarske, krenulo je pakiranje hrane, oružja i ostalih nužnih potrepština. U jednom je trenutku jedan od trojice mladića koji su već bili spremni za put rekao: "Daj da se fotkamo prije polaska. Tko zna hoćemo li se vratiti". Jedan od njih sjeo je na džip, dok su druga dvojica stala ispred njega te je tako nastala antologijska fotografija koja i danas krasi zidove Policijske uprave istarske. Trojica mladića 25 godina kasnije vratila su se i ponovno snimila sličnu fotografiju. Oni i dalje slijede poziv kojeg su odabrali kada je bilo najpotrebnije te zajedno s još 209 kolega iz Istre, sudjelovali u Vojno-redarstvenoj akciji Oluja.
"Pripadnici specijalne jedinice policije PU istarske pristigli su u vojarnu Šepurine 31. srpnja u popodnevnim satima. Odmah smo dobili zadaće na području zadarskog zaleđa u smislu izviđanja i upoznavanja terena, što smo radili sve do 3. kolovoza. Dan kasnije, 4. kolovoza u 5 sati ujutro, započela je akcija Oluja. Tog prvog dana borbeno djelovanje bilo nam je na pravcu Seline, Tulove grede, Mali Alan i Sv. Rok, a već sljedećeg dana nastavili smo probijati neprijateljske linije prema Gračacu", pojašnjava Mladen Blašković, predsjednik Udruge specijalne jedinice policije Bak Istra.
Iz zadarskog zaleđa došli do Une
Istarske specijalce vodili su zapovjednik Slavko Jereb, pomoćnik zapovjednika Božo Kirin i instruktori specijalističke obuke Mladen Blašković, Dragan Brunjak, Dalibor Tomašić, Drago Tokić i Mile Žiža, a zadaća im je bila proći Velebit, probiti neprijateljsku liniju i zauzeti dominantne položaje.
"Iako su prvotne zapovijedi bile da zauzmemo položaje i čekamo protuudar, osjetivši slabost protivnika, odluka je bila nastaviti borbena djelovanja dalje. Pod vrućim kolovoškim suncem i s opremom od četrdesetak kilograma, sa skromnim količinama vode, napredovali smo kroz surovi lički teren, a tada smo preko veze čuli obavijest ministra Jarnjaka da je Knin oslobođen i da se na tvrđavi vijori hrvatska zastava. Nikada neću zaboraviti taj osjećaj. Ta emocija se teško može opisati. Vijest o oslobođenju Knina dala nam je dodatnu snagu i vjetar u leđa. Iza sebe smo gledali vrhove Velebita gdje smo proveli posljednje četiri godine te smo odlučno krenuli naprijed, nošeni osjećajem da nas više ništa ne može zaustaviti i da ćemo uspjeti osloboditi sav teritorij do granice s Bosnom i Hercegovinom", prisjeća se Blašković.
U sljedeća dva dana istarski su specijalci oslobodili Bruvno, Mazin, Gornji i Donji Lapac te su stigli do granice na rijeci Uni. Kako su oni napredovali, tako su za njima išli pripadnici zasebne policijske postrojbe koji su od 4. kolovoza na oslobođenom teritoriju zauzimali blokadne punktove. Istarsku postrojbu od 102 člana vodio je zapovjednik Damir Grgorović, a bili su angažirani na policijskim poslovima na području Gospića, Bilaja, Medaka, Papuče, Raduća, Ličkog Osika i Perušića.
"Odmah nakon dolaska na teren, dočekala su nas ratna djelovanja. Kako su naši specijalci napredovali, tako smo mi zauzimali punktove. Naše zadaće bile su uspostava civilne vlasti i normalizacija sigurnosnog stanja na oslobođenom području te stvaranje uvjeta za povratak civilnog stanovništva. Jedna od zadaća naše postrojbe bila je i osiguranje Vlaka slobode na dionici Medak – Gospić, a kao rukovoditelj te aktivnosti bio sam zadužen za raspored naših policajaca na kontrolne točke. Područje je bilo minirano i krenuli smo prugom jedan iza drugoga. Bio sam na čelu kolone i na one pragove na koje sam ja stao, stali su i svi iza mene", prisjetio se jedne od zadaća Stanislav Todorić, tadašnji zapovjednik prvog voda postrojbe, a danas djelatnik Sektora policije Policijske uprave istarske.
I dalje čuvaju građane
Nakon što je Oluja završila, zasebna policijska postrojba nastavila je obavljati svoje zadaće na tom teritoriju sve do 4. rujna 1995. godine, a istarski specijalci su do kraja tog mjeseca nastavili sudjelovati u akciji Oluja – Obruč na Petrovoj Gori, Dinari, Gračacu, Plitvicama i Svilaji.
Od 212 istarskih policajaca koji su sudjelovali u Oluji, njih 49 još uvijek radi u Policijskoj upravi istarskoj. Zastupljeni su na svima poslovima, od temeljne, prometne, granične, pomorske, kriminalističke do interventne policije. Nekad mladići nošeni domoljubnim zanosom, danas iskusni policijski službenici koji svojim znanjem usmjeravaju mlade kolege.
"Hrvatska policija bila je u vrijeme početka ratnih zbivanja najbolje organizirana obrambena jedinica i upravo su hrvatski specijalci pružali najveće otpore prvim napadima. Sudjelovanjem u kraljici svih akcija, Oluji, pokazali smo da ne postoji zadaća koju ne možemo izvršiti. Prošli smo Velebit, probijali smo prve crte i nakon četiri dana oslobodili teritorij koji je četiri godine bio okupiran. Svi policijski službenici iz Istre koji su sudjelovali u Oluji vratili su se kući. Nismo imali gubitaka ni ozlijeđenih, no deset naših kolega iz drugih jedinica nije bilo te sreće. Deset pripadnika Ministarstva unutarnjih poslova ostavilo je svoje živote na vrhovima Velebita, a kako njihova žrtva ne bi bila zaboravljena, dužni smo ih se uvijek s ponosom prisjećati", istaknuo je načelnik Policijske uprave istarske Božo Kirin i naglasio kako je zadaća policije, tada, ali i danas 25 godina kasnije, bila i ostala ista - zaštita hrvatskih građana.
"San koji smo počeli tada, nastavljamo ostvarivati i dalje. Časnim i odgovornim obavljanjem poziva koji smo odabrali činimo sve što je u našoj moći kako bi se svi građani i turisti u Hrvatskoj osjećali slobodno, sigurno i zaštićeno od svih ugroza", rekao je Kirin i čestitao svim građanima, a posebno svojim suborcima, Dan pobjede i domovinske zahvalnosti te Dan hrvatskih branitelja.
