Hrvatica i hrvatska patuljasta kokoš domaće su pasmine kokoši. Hrvatica ili dudica potječe iz podravskog sela Torčec, a nastala je 1917. godine strateškim križanjem domaćih kokoši s Leghorn pijetlovima, piše Croatia Week.
Tijekom daljnjeg usavršavanja pasmine favorizirane su jedinke s prepoznatljivim bijelim perjem. Pasmina je priznata 1937. kada je nadmašila druge u proizvodnji jaja na državnom imanju u Karađorđevu. Tada je i dobila nadimak "Hrvatica".
I do 300 jaja godišnje
Hrvatice su poznate u četiri varijante boje: crvenoj, crnoj, crno-zlatnoj i jarebičasto-zlatnoj . Sve varijacije se mogu pohvaliti bijelim ušnim resicama, dok crne i crno-zlatne sorte imaju noge boje škriljevca, a crvene i jarebičasto-zlatne varijante imaju bijele noge.
Crvena varijanta je najzastupljenija, a crno-zlatna se ističe kao najrjeđa.
Ove kokoši su simbol tradicionalnog uzgoja, izdržljive su i nezahtjevne. Nisu cijenjene samo zbog kulturnog značaja, već su i zbog količine jaja. Naime, plodne nesilice daju i do 300 jaja godišnje.
Jurek i Katica
Hrvatska patuljasta kokoš već stoljećima je dio hrvatskih sela. Ove kokoši, od milja zvane Jurek i Katica, poznate su po svojoj otpornosti i poludivljoj naravi. Mogle su izdržati i najteže uvjete.
Kroz povijest su osiguravale uspješnu populaciju bez potrebe za pretjeranom brigom. Hrvatska patuljasta kokoš je rasprostranjena diljem Hrvatske, a njeno ime varira od sela do sela. Može snesti 80 do 100 jaja s bijelom ljuskom, a svako je teško najmanje 30 grama.
Ove kokoši imaju izrazitu eleganciju i šarm. Ponosnog su držanja te odišu daškom borbenosti ili "nevaljalog" šarma. Zanimljivo je i to da se vole odmarati i na drveću.
Skupina uzgajivača i entuzijasta peradi 2007. godine stvorila je ideju o zajedničkom oživljavanju ove ugrožene pasmine.
POGLEDAJTE VIDEO: Direkt doznaje kako postati digitalni farmer bez da zaprljate ruke i kako od kripto svinje dobiti pravi pršut
