Pukovnik Sergej Zaljotin, ruski kozmonaut, inženjer ekologije te heroj Ruske Federacije prvi je put stigao u Hrvatsku te je tom prilikom za Net.hr otkrio kako smo na pravom putu da pošaljemo prvog Hrvata u svemir.
Jedna od prvih stvari koju je čovjek koji je bio na dvije svemirske misije na ruskoj postaji Mir te na Međunarodnoj svemirskoj postaji (ISS) napravio bio je odlazak do Parka stara Trešnjevka ne bi li ostavio cvijeće mladiću čijim je stopama i sam krenuo - Juriju Gagarinu.
"Više je razloga zašto sam danas ovdje. Od posjeta veleposlanstvu i spomeniku Juriju Gagarinu, do toga da ispričam kako se kozmonauti spremaju u svemir, da stvorim kontakte, sprijateljim se s novim ljudima...", nabraja Zaljotin, kojega ovoga vikenda očekuju u Splitu na Fantastikonu, gdje će održati predavanje za sve one koji žele saznati tajne "svemirskih putnika" te kako se oni pripremaju za svoje putovanje. Tom prilikom u Splitu će, u Galeriji fotografija Fotokluba Split, Zaljotin otvoriti i izložbu "Prva žena u svemiru: Valentina Tereškova".
Ipak, ponuda koju je pukovnik dao Hrvatskoj trenutačno je jedna od najzanimljivija informacija koja bi vrlo lako mogla promijeniti našu poziciju kada je u pitanju istraživanje svemira.
"Predlažem originalnu ideju, da Hrvatska odabere svog kandidata koji bi se pripremao u Zvjezdanom gradu pokraj Moskve te bio prvi predstavnik Hrvatske u svemiru. To je ozbiljan prijedlog i sada hrvatska strana na to treba odgovoriti", otkrio nam je Zaljotin.
'Profesija odabranih'
Kaže kako je još kao dječak maštao o tome da postane kozmonaut, a san mu se počeo ostvarivati kada je upisao pilotsku školu u Rusiji, istu onu koju je završio i poznati sovjetski pilot Valerij Čkalov.
"On je rekao 'Brže, jače, više', a to je parola astronauta i kozmonauta", prisjetio se Zaljotin riječi poznatog pilota.
Iako je profesija kozmonauta teška sama po sebi te zahtijeva mnogo samoodricanja, smatra kako definitivno ima i svoje privilegije.
"To je profesija odabranih i čast mi je biti među pojedincima koji su vidjeli svoj planet boraveći izvan njega. S druge strane, najteže je to što si vječni student. Kada postaneš kozmonaut, studiraš 10, 20, 30 godina, koliko god dugo se baviš tim poslom", kaže nam sa sjajem u očima ovaj svemirski putnik.
Na pitanje kako se osjećao kada je prvi put napustio Zemlju, on odgovara "ponosno".
"Kada sam otišao na prvu misiju, obuzeo me osjećaj ponosa što je država baš meni povjerila tu misiju da napokon mogu primijeniti to što sam naučio i dati svoj doprinos istraživanju svemira. Na kraju dana, i ja sam sljedbenik ovog mladića koji stoji nama iza leđa", kazao nam je Sergej dok smo razgovarali kraj statue Jurija Gagarina, prvog čovjeka koji je napustio Zemljinu orbitu.
Najvažnije je učiti, učiti, učiti...
Njegova ponuda da i Hrvat krene njegovim stopama sigurno će probuditi maštu u brojnim djevojkama i mladićima pa smo ga priupitali i što bi savjetovao onima koji se žele otisnuti u svemir.
"Često se susrećem s mladima i uvijek im kažem kako je najvažnije učiti te slušati nastavnike i roditelje jer si tako stvarate temelje kako biste kasnije bili uspješni u svom poslu", zaključuje.
Kako i sam navodi, u svemir bi uvijek izabrao povesti najbolje od najboljih, one na koje se može računati, a jedan od glavnih načina da se postane takav je predan rad.
Njegov poziv i danas inspirira mnoge, mlade i stare. Dok je sa suprugom ostavljao ružu za prvog čovjeka koji je napustio planet Zemlju, pridružila mu se i nekolicina građana koji dijele jednaku strast prema svemiru i svemirskim putovanjima. Od Elene Pilićeve Čorko, predsjednice Koordinacijskog Savjeta ruskih sunarodnjaka u Republici Hrvatskoj, preko predstavnika Elevona koji se bave svemirskom i vojnom tehnologijom.
Zaljubljenika u svemir u Hrvatskoj i ovako ne nedostaje što pokazuju predstavnici Kluba mladih tehničara Trešnjevka, čiji predsjednik Bruno Orešković u suradnji s Koordinacijskim savjetom ruskih sunarodnjaka i Tehničkim muzejom svake godine organizira događaje poput obilježavanje dana prvog leta u svemir. Je li ovo zaista prvi korak prema Hrvatu u svemiru, ostaje nam vidjeti.
