Vlasti EU-a opetovano su propustile zaštititi žrtve zlostavljanja od strane moćnih političara, usred kulture ravnodušnosti prema uznemiravanju unutar Europskog parlamenta, otkriva veliko istraživanje portala Politico. To istraživanje, provedeno tijekom četiri mjeseca i temeljeno na desecima intervjua i povjerljivih dokumenata, razotkrilo je sustav u krizi koji je ostavio ožiljke na mlađem osoblju tijekom niza godina zlostavljanja. Svjedoci i žrtve, kojima je zajamčena anonimnost kako bi iskreno i otvoreno govorili, opisali su osjećaj "fizičke i mentalne smrti" ili čak suicidalnosti kao rezultat uznemiravanja. Također kažu da su patili od tjeskobe i nedostatka sna čekajući nekoliko mjeseci ili dulje da njihove tužbe budu obrađene. Jedna je žrtva to iskustvo kašnjenja usporedila s onim "zatvorenika koji čeka smrtnu kaznu".
Neki upućeni tvrde da su uznemiravanja i zlostavljanja unutar sjedišta europske demokracije "izvan kontrole", dok drugi tvrde da su bili seksualno uznemiravani i da su "umne igre" (psihičko maltretiranje) sveprisutne.
'Žrtve se boje podnošenja tužbi'
Neke su žrtve rekle kako im je savjetovano da jednostavno odustanu.
"Osoblje se boji podnošenja tužbi jer je proces vrlo stresan za žrtve. Mislim da nemaju povjerenja u proces", kazao je za Politico Marcel Kolaja, europarlamentarac iz Češke piratske stranke.
Roberta Metsola, predsjednica Europskog parlamenta, naredila je internu istragu kako bi ubrzala proces rješavanja tužbi za uznemiravanje. Ali nakon što opetovani pozivi nisu uslišani, aktivisti, žrtve i zabrinuti europarlamentarci sada su zabrinuti da će prilika biti ponovno propuštena. U četvrtak su zastupnici Europskog parlamenta podržali zahtjeve za pooštravanjem pravila i pojednostavljenjem postupka za rješavanje slučajeva maltretiranja, uključujući seksualno i psihičko uznemiravanje.
Metsola je najavila ove godine sankcije protiv dvoje parlamentaraca - Luksemburžanke Monice Semedo iz skupine Renew i Španjolke Mónice Silvane González iz skupine socijalista i demokrata (S&D), obje zbog psihičkog uznemiravanja. Njih dvije jedine su kažnjene zbog maltretiranja od 2019. godine naovamo. Barem još dvoje — belgijska zastupnica Assita Kanko iz desničarske skupine ECR i španjolski zastupnik José Ramón Bauzá iz liberalne skupine Renew — trenutno su pod istragom parlamentarnih vlasti.
No, tih nekoliko slučajeva koji su postali javni tek su vrh ledenog brijega.
'Kad bi telefon zavibrirao, osjetio sam bol u prsima'
Prema dokazima predstavljenima Politicu, trenutačne strukture u EP-u ne štite one koji riskiraju kako bi progovorili o uznemiravanjima. U nekim slučajevima žrtve se odvraćaju od podnošenja tužbi kako bi se zaštitio imidž Parlamenta, a zastupnike poštedjelo srama.
"Svi znaju da je situacija u kojoj zastupnici maltretiraju svoje osoblje izmakla kontroli", rekla je za Politico jedna pomoćnica koja se priprema podnijeti tužbu protiv jednog zastupnika.
Posljedice po žrtve često su razorne.
“Bio sam potpuno fizički i psihički mrtav”, rekao je jedan pomoćnik koji je podnio tužbu protiv zastupnika u čijemk je uredu radio. Izgubio je, kaže, 10 kilograma i dijagnosticiran mu je posttraumatski stresni poremećaj (PTSP). “Kada bi telefon zavibrirao, osjetio sam da me nešto peče u prsima”, rekao je.
Srž problema je dinamika moći između političara i osoblja zaposlenog da im pomaže u njihovim profesionalnim potrebama. Ta ravnoteža ide u korist europarlamentaraca, tvrde žrtve.
“Oni su gospodari vlastitog kraljevstva. Institucionalna dinamika zapravo ih potiče da preuzmu tu ulogu", kaže još jedan pomoćnik koji je podnio prijavu protiv svoga nadređenog, dodavši da se osjeća "iscijeđen kao naranča".
Neki svojim pomoćnicima život pretvaraju u pakao
Timovi zastupnika u Europskom parlamentu obično uključuju tri tzv. akreditirana parlamentarna pomoćnika. U Bruxellesu i Strasbourgu ima oko 2000 pomoćnika. Dok ugovore sklapaju s Europskim parlamentom, njihov posao ondje gotovo u potpunosti ovisi o pojedinačnim zastupnicima za koje rade. Za mnoge suradnike koji razmišljaju o karijeri u politici, to je prilika iz snova. Ali ako se njihov 'kralj' ili 'kraljica' loše ponašaju prema njima, život im brzo može postati pakao. Iskustvo jedne od troje bivših pomožnika španjolske zastupnice González, koja je u siječnju kažnjena s 10.000 eura zbog psihičkog uznemiravanja, primjer je toga.
Ona je bila izložena “osobnom i profesionalnom poniženju”; primala je nepristojne poruke od svoje zastupnice koje su uključivale i glagol "je*ati", bila je prisiljen koristiti vlastitu kreditnu karticu kako bi platila do 700 eura troškova svoje šefice; sastajati se s njom u njezinom domu u suprotnosti s COVID-ovim ograničenjima pa čak i obavljati poslove poput popravka internetab i struje te upisa zastupničinog djeteta u školu. Sama zastupnica Monica Silvana González kazala je da je cijeli proces "mučan" i izrazila žaljenje "što je došlo do toga", ali nije izravno htjela govoriti o sadržaju pritužbe protiv nje same.
Belgijska zastupnica u Europskom parlamentu Assita Kanko rekla je da ne želi ništa komentirati dok je istraga protiv nje u tijeku. Luksemburžanka Monica Semedo zaprijetila je da će tužiti parlament ako ne poništi njezinu kaznu, ali nije željela išta komentirati. Isto kao i španjolski zastupnik José Ramón Bauzá, koji ej također pod istragom.
Od udaranja po stražnjici do raznih 'ponuda'
Terry Reintke, supredsjedateljica grupacije Zelenih u parlamentu, kaže da postoji "vrlo velika razlika u moći" između 705 zastupnika i njihovog osoblja. "Na kraju dana, imamo 705 malih i srednjih poduzeća koja nisu jako regulirana u ovoj kući", rekla je.
Podmukla priroda uznemiravanja u EP-u znači da ono nije uvijek lako vidljivo promatračima.
“Suočavao sam se sa seksualnim uznemiravanjem od strane svojih nadređenih tijekom svoje karijere — udaranjima po stražnjici i propuštanjem promaknuća zbog odbijanja određenih stvari”, kazao je jedan bivši zaposlenik koji je nedavno dao otkaz zbog psihičkog uznemiravanja od strane zastupnika u Europskom parlamentu. "Bilo je puno gore od psiholoških igrica", dodaje.
Oni koji dobro poznaju proces, kažu da je troslojna parlamentarna procedura protiv uznemiravanja glavni razlog zašto se tako malo slučajeva otkrije. Prema proceduri za rješavanje pritužbi, osoblje koje je izloženo maltretiranju od strane zastupnika može podnijeti službenu pritužbu Parlamentarnoj službi za ljudske resurse. Ta služba potom može proslijediti prijavu komisiji protiv uznemiravanja. Ako taj odbor odluči otvoriti službenu istragu, tada poziva političara i navodne žrtve da svjedoče i na kraju savjetuje predsjednika parlamenta o sankcioniranju zastupnika, ako mu dokažu krivnju. No, cijeli proces često traje mjesecima.
“Prolazak kroz tu proceduru je mučenje”, rekao je bivši pomoćnik luksemburškog zastupnika u Europskom parlamentu Semeda, koji je ranije ove godine po drugi put osuđen zbog psihičkog uznemiravanja. "Moraš sve ponovno proživjeti, a onda se ništa ne događa godinama."
'Nikoga nije briga, život ide dalje'
Jedna pomoćnica koja se suočila s nasilnim zastupnikom, potražila je pomoć unutar Parlamenta, ali nije ju našla. Prema njezinim riječima, sve službe koje je kontaktirala, od savjetnika do pravne službe, sugerirale su joj da bi bilo najbolje da jednostavno da otkaz. No, tada ne bi mogla zatražiti naknadu za nezaposlene i pristala bi na udarac koji nije sama skrivila. "Zar to nije zaje*ano?" pita se.
Bivša pomoćnica španjolske zastupnice González pita se: “Zašto biste morali napustiti parlament ako niste učinili ništa loše? Žrtva si i odjednom si vani, ispadaš. A nikoga nije briga, život ide dalje", kaže.
Neki drugi nisu imali drugog izbora nego, zbog vlastite dobrobiti, napustiti parlament.
"Da je proces jamčio da ću biti zaštićen od osobe koja me zlostavlja, ostao bih”, rekao je bivši pomoćnik jednog zastupnika u Europskom parlamentu iz jedne zemlje s juga EU-a.
U četvrtak su zastupnici Europskog parlamenta glasovali za prihvaćanje izvješća koje je pripremio parlamentarni odbor za prava žena.
"Slučajevi seksualnog i psihičkog uznemiravanja još uvijek su nedovoljno prijavljeni u parlamentu jer žrtve ne koriste postojeće kanale", stoji u izvješću.
'Oni ne štite žrtve. Oni ne štite svjedoke'
Identiteti sankcioniranih europarlamentaraca nisu lako dostupni. Mogu se pronaći samo na web stranici EP-a pretragom zapisnika s plenarnih sjednica. Postojala su najmanje dva izvješća parlamentarnih tijela koja proučavaju slučajeve uznemiravanja od 2014., zajedno s jednom revizijom vanjskih stručnjaka koji su dali preporuke za izmjene okvira. Parlament je odbio dati a uvid bilo koji od tih dokumenata Politicu, tvrdeći da bi to potkopalo napore da se sustav poboljša.
Međutim, duboko u dokumentima parlamentarnog proračuna zakopan je djelomični prikaz problema. U godinama 2019., 2020. i 2021. parlamentarna tijela pokrenula su 34 nove istrage o slučajevima psihičkog ili seksualnog uznemiravanja, od kojih su se 24 odnosile na ponašanje zastupnika u Europskom parlamentu, a ne na osoblje. U osam od 34 slučaja izrečena je kazna. Politico se obratio i članovima odbora koji se bavi pritužbama na uznemiravanje europarlamentaraca, no njegov rad drži u tajnosti, zbog privatnosti. Tri člana Europskog parlamenta u odboru, Monika Beňová, Christophe Hansen i Fabienne Keller — svi su odbili komentirati.
Na papiru se žalbeni postupak čini prilično tehničkim. U stvarnosti je vrlo političan - a takva je i trenutna reforma koja se odvija na privatnim sastancima.
“Oni ne štite žrtve. Oni ne štite svjedoke”, rekao je dužnosnik koji je svjedočio u jednom slučaju. “Taj je odbor sastavljen od zastupnika u Europskom parlamentu. Žele se zaštititi.”
Reforme koje se pripremaju neće biti dovoljne
"Ako zastupnici u Europskom parlamentu odlučuju sami o sebi, to nikad nije dobra stvar", rekla je francuska zastupnica iz redova Zelenih Gwendoline Delbos-Corfield, koja je uključena u odvojenu radnu skupinu za reformu internih pravila Parlamenta.
Na predsjednici Metsoli je da odluči o sankcioniranju nasilnika europarlamentaraca, iako je njezin glasnogovornik Jüri Laas inzistirao da uvijek slijedi preporuke odbora. Kazne se kreću od blage “opomene” do novčane ili zabrane parlamentarnog djelovanja. Njezin tim inzistira na tome da radi na jačanju sustava. Metsola je u siječnju pisala zastupnicima tražeći prijedloge za "poboljšanje reakcije parlamenta na uznemiravanje na radnom mjestu", nakon što su ona i drugi zastupnici u Europskom parlamentu identificirali "nedostatke".
U svibnju su Zeleni javno rekli da reforme koje se pripremaju ne idu dovoljno daleko. Oni žele da samo jedan zastupnik sjedi u odboru i žele prisiliti tijelo da zaključi istrage u roku od šest mjeseci.
Metsola želi poboljšati još dva područja: obuku protiv uznemiravanja i vanjsko posredovanje. Samo 281 od 705 zastupnika u Europskom parlamentu prošlo je volontersku obuku od 2019. godine. No umjesto da bude obvezna za zastupnike, služba za ljudske resurse Parlamenta predlaže da obuka ostane dobrovoljna. Drugi su branili integritet povjerenstva i ukazivali na poteškoće s kojima se njegovi članovi suočavaju. Parlamentarni dužnosnik uključen u postupke protiv uznemiravanja rekao je da svi u panelu zauzimaju neutralan stav. Ako je jedan član u bliskim osobnim ili profesionalnim odnosima s nekim u predmetu ili je bio u kontaktu u vezi slučaja s nekim tko je u njega uključen, izuzima se. Posljednjih godina poboljšana je i zaštita djelatnika koji podnose pritužbe, rekao je isti.
Preteško je skupiti dokaze protiv zlostavljača
“Stavili smo nešto izuzetno čvrsto”, rekla je Élisabeth Morin-Chartier, bivša francuska zastupnica u Europskom parlamentu koja je predsjedavala odborom za borbu protiv uznemiravanja između 2014. i 2019. “Cijeli moj posao bio je izgraditi povjerenje i zaštitu za žrtve kako bi konačno usudi se progovoriti.”
Ali jedna osoba koja je prisustvovala ovim postupcima rekla je da je često jednostavno preteško dobiti dobre dokaze protiv osobe koja je zlostavljala. “Svaki put se suočavamo s istim problemom: imamo dojam da je žrtva u pravu, uvjereni smo da nije nepoštena, a u isto vrijeme osim njihove riječi nema gotovo ničega.”
Sabor “ne želi stalne sankcije za uznemiravanje. To ostavlja loš dojam”, dodala je osoba.
U takvoj atmosferi neki djelatnici jednostavno odluče šutjeti ili otići. Jedan pomoćnik koji je odlučio ne podnijeti tužbu, rekao je da su ljudi oko političara u većini slučajeva potpuno svjesni što se događa, ali ne djeluju.
"Kao žrtva, nikome ništa ne duguješ. Sve dok je sustav namješten, ne vidim razloga ni odgovornosti da se podvrgnete lažnom ročištu, da završite tako da vas uhode odvjetnici i da se dodatno ponižavate glasinama. Moj savjet bi bio: brinite se o sebi, vjerujte u ono što znate da je ispravno i napustite svoga zastupnika u Europskom parlamentu”, poručio je.
