Vlatko Gladović godinama je svojim javljanjem na natječaje za posao, zadavo muku birkokraciji. Kako je Slobodna Dalmacija nedavno pisala o njemu, nakon dobivanja posla, Vlatko poseže za žalbom s obzirom da na nju ima zakonsko pravo, što dodatno produžuje proces zapošljavanja u državnim ustanovama.
Profesor Vlatko Gladović, koji živi kod najpoznatije građevine u Bakru i okolici - srednjovjekovne tvrđave Kaštel, jedan je od najtraženijih profesora u državi, piše Večernji list. "Od mene su napravili monstruma. Ispalo je da sam socio pat i duševni bolesnik, a zapravo sam Cervantesov Don Quijote u borbi s vjetrenjačama. Borim se sa sustavom već 20 godina", rekao je Vlatko za Večernji.
Nakon što je 1984. diplomirao na Fakultetu za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu u Opatiji, a poslije i stekao zvanje magistra ekonomije, 1986. zaposlio se u prosvjeti. Radio je na nekoliko škola u sveučilišta, a devdesetih, nakon ženidbe i preseljenja suprugi u Bakar, Vlatko nije mogao naći posao u svojoj struci, pa se bavio zaštitarskim poslom idućih 15 godina.
Zbog stresa i teških poslova, kako kaže, obolio je od dijabetesa pa je s poslom zaštitara prebačen na poslove čuvara. 58-godišnjak je rekao kako je cijelo vrijeme dok je radio kao zaštitar pisao molbe za posao u struci.
PROČITAJTE VIŠE:
>>'Nevidljivi Vlatko' javlja se na natječaje po školama i izbezumljuje sustav
"Većina poslova bila je na određeno vrijeme, ali ja sam se svejedno javljao, no problem bi nastao kad bi me zvali na intervju za posao u udaljenijim gradovima poput Dubrovnika, pritom ne nudeći putne troškove, a ja sam prehranjivao obitelj s 2200 kuna plaće od zaštitarskih poslova.
To je razlog zašto se nisam odazivao na te pozive, a ne moja bahatost. Gdje bih trebao spavati u Makarskoj? Na klupi, u parku? Često nisam imao ni za autobusnu kartu. Svih tih godina jedino su mi u Gospiću refundirali troškove", rekao je Vlatko. Tvrdi kako je njegova obitelj posljednja dva desetljeća bila više gladna nego sita, s obzirom daje njegova supruga nezaposlena daktilografkinja, a sin student Pomorskog fakulteta.
Diljem Hrvatske je, kaže, poslao više od tisuće molbi za posao, a javljao se i nadležnim institucijama pokušavajući upozoriti na neregluarnosti natječaja pa je tako pisao Pavi Barišiću, Željku Jovanoviću, Draganu Primorcu, te Mihaeli Adamović koja, kako tvrdi, njegove žalbe iz Zagreba prebacuje na niže razine u Splitu, Rijeci ili Osijeku.
Ravnatelji nekih škola kritizirali su ga zbog njegovih žalbi zbog kojih dolaze prosvjetne inspekcije i zbog kojih pate djeca jer dok se stvari ne riješe škola ne može zaposliti drugog nastavnika. "Djeca ne pate.
U takvim slučajevima postojećem se nastavniku produlji ugovor ili se nađe zamjena, a zapravo pate ravnatelji jer su bijesni što moraju ponovno raspisivati natječaje koje su namjestili za svoje ljude. Zna se kako se u ovoj zemlji zapošljava", smatra Vlatko i dodaje tvrdi kako je to što on radi "borba za malog čovjeka, za malog profesora koji je u problemima".
Ipak, nakon 20 godina borbe Vlatko je dobio posao u struci, pa tako od prosinca radi u Crikvenici u Srednjoj školi Antuna Barca kao nastavnik ekonomske grupe predmeta, stoga mu više jedini izvor prihoda nije invalidska mirovina u kojoj je bio proteklih godina, piše Večernji list.
