Aishu su udali kad joj je bilo dvanaest. Muž taliban i njegova rodbina zlostavljali su je. Uspjela je pobjeći od kuće, ali su je progonitelji pronašli. Nakon farse od suđenja, kaznu je u konačnici "odrezao" Aishin muž: doslovce joj odrezao nos i uši, ostavio je da iskrvari u mukama. Otpuzala je do rođaka, no taj joj je zalupio vratima pa se domogla bolnice koju vodi američki tim. Dva mjeseca poslije smjestila se u sigurnoj kući za žene u Kabulu, gdje ju je pronašao fotograf američkog Timea i u srpnju prošle godine objavio njezin portret na naslovnici. Otada se priča izvrtjela filmskom brzinom: već mjesec dana kasnije, u kolovozu, stupila je na američko tlo, a u listopadu, nakon rekonstrukcije, dobila novo lice i priliku za novi početak, dostojan čovjeka.
Otac - obiteljski nasilnik
Tisućama kilometara daleko od Afganistana, samo nekoliko mjeseci poslije, jednu hrvatsku djevojčicu, 14-godišnjakinju iz romskog naselja Capraške poljane kod Siska, roditelji su prodali za – konja. Prodajom su "stornirali" dug od 5.000 kuna i još zaradili 3.000 od ushićenog, ali ipak nesuđenog muža. Naime, plač, vrištanje i urlici djevojčice na noge su digli susjede koji su alarmirali policiju, a ovi pak Centar za socijalnu skrb. Pokazalo se, uzalud. Premda su roditelji djevojčice hitro pritvoreni, nakon 48-satnog zadržavanja pušteni su na slobodu, a socijalni rad djevojčicu nije izdvojio iz obitelji jer "zasad ne postoji opasnost od ponavljanja djela".
Romska zajednica – njezin liberalniji dio – odmah se digao na noge. Jer, tko bolje od njih zna što je 14-godišnjakinju, koja inače pohađa školu i rado uči, moralo snaći kad joj se otac vratio iz pritvora? Ova sumorna priča iz sisačkog predgrađa mučna je sjećanja prizvala 19-godišnjoj Čakovčanki Blaženki Ignac. Nekoliko godina prije život joj je namijenio identičan scenarij.
"Rođena sam u velikoj, deseteročlanoj obitelji u romskom naselju u Piškorovcu. Kada sam sa šest godina poželjela krenuti u školi, roditelji su poludjeli jer su smatrali da sam potrebnija kod kuće. 'Što će ti škola, ionako ćemo te udati', govorili su mi", prisjeća se Blaženka koja je unatoč protivljenju roditelja čvrsto odlučila krenuti u školu.
"Prvih dana dolazila sam prljava, raščupana i poderane odjeće, ali i tako mala znala sam da nešto moram učiniti od svog života. Kod kuće je bio živi pakao: otac je fizički zlostavljao našu majku, zbog čega je na kraju dobio i dvije i pol godine kazne zatvora. Sa 16 godina prvi put sam se zaljubila, ali otac je imao druge planove za mene. Odlučio me prodati u obitelj ženika kojega je već odredio, za gajbu piva. Otišla sam u centar za socijalnu skrb i rekla im da ću trgovačku školu, koju sam pohađala, završiti milom ili silom. Nastala je strahovita svađa, morala sam bježati", sjeća se Blaženka, koja se sklonila u učenički dom u obližnjem Čakovcu.
'Sad traže moju pomoć'
Ondje je svojom hrabrošću zadivila profesoricu Katarinu Brekalo, koja ju je potakla da, sa zadnjim danima škole, pronađe posao i počne samostalan život. Uspjela je: prije osam mjeseci javila se na oglas za mjesto trgovkinje u ribarnici te, uz preporuku profesorice, dobila posao. Zarađuje 2.700 kuna, a za podstanarsku sobu odvaja čak tisuću kuna. No, ne odustaje od svojih snova: upravo pohađa vozačku školu, polaže razlike ispita na ekonomskoj školi koju je upisala nakon svršetka trogodišnje trgovačke škole, kako bi jednog dana otišla na studij prava. Na povratak u obitelj ne pomišlja.
"Romkinja jesam, ali nikad više ne bih živjela u romskom naselju. Tamo više i ne navraćam, tamo me dočekuje samo prezir mojih vršnjakinja i hladnoća mojih roditelja. Sad oni traže moju pomoć", kaže Blaženka, otkrivajući da piše knjigu o romskim običajima. Teško da za taj pothvat ima itko pozvaniji od nje: Blaženka ih je, na svojoj koži, višestruko osjetila.
Premda u Čakovcu danas živi sama, nije osamljena. Potporu joj pružaju prijateljice, mlade Romkinje, ali i one koje to nisu, sve odreda zgrožene sisačkim slučajem koji, međutim, za njih nije nepoznanica.
Željka Balog, učenica varaždinske srednje škole, prisjetila se mučnog slučaja kad je djevojka prodana u Italiju za 5.000 eura. Premda i sama Romkinja, mentalitet njezina naroda koji podržava ovakve mučne događaje ni najmanje se ne sviđa Dijani Balog, 19-godišnjakinji iz Puščina koja pohađa prvu godinu sestrinstva na višoj školi.
"Protivim se ranim udajama, toj okrutnoj tradiciji. Blaženkin primjer vrlo je važan za našu zajednicu jer on pokazuje da se može istupiti iz tog zatvorenog kruga i nastaviti s civiliziranim životom. Mi mladi Romi mislimo da je to moguće, ali treba biti uporan", kaže Dijana.
Njezina prijateljica Lidija Ignac također oštro osuđuje postupak roditelja u sisačkom slučaju.
"Strašno mi je žao djevojčice, ja bih na njezinom mjestu pobjegla, ako ne prije, onda kasnije, jer su je nakon njihova izlaska iz zatvora sigurno dočekale batine", kaže Lidija.
Na sreću, takva sudbina nju nikada neće snaći. Lidijin otac Josip Ignac, koji se rado odazvao razgovoru, pružajući potporu djevojkama, rekao je da o prodajama mladih žena treba glasno progovoriti.
Skupi auti i zlatnina
"Strašno je vidjeti kad dolaze prosci s dobrim autima, okićeni zlatnim nakitom, a roditelji mladih djevojaka na to 'padaju'. Zna se i 'tarifa': ako je cura djevica, košta 15.000 kuna, a ako se pokaže da to nije, onda vraća 7.500 kuna. Mora otkriti tko joj je bio prvi, ali nije on taj koji dobiva batine, već ona", otkriva ovaj otac u nadi da će se istina prestati skrivati.
Možda pomogne djevojčici iz Siska, koju je ostavio i sustav ne mareći za nju, isporučenoj u kandže roditelja – trgovaca u 21. stoljeću.
Mladu Siščanku hitno je trebalo izuzeti iz obitelji
"Ugovorene prodaje elementarni su oblik kršenja prava djeteta koje živi u Republici Hrvatskoj. Što se tiče sisačkog slučaja, djevojčica je trebala biti izuzeta iz obitelji, a obitelj je trebalo staviti pod pojačani nadzor.
Institucije, jednostavno, nisu obavile svoj posao. No, to je samo jedan u nizu slučajeva koji je, eto, stigao do medija, jer se inače o tome šuti. Oko Čakovca je 14 romskih naselja, neki ljudi žive na plemenskoj razini.
Mi u udruzi trudimo se djevojčicama pružiti i drugi pogled na život, vodimo ih na izlete i radionice, gdje se naslušamo strahota – od maltretiranja i seksualnog zlostavljanja do ugovorenih prodaja kojih je još mnogo", kaže Bajro Bajrić, predsjednik udruge Romi za Rome Hrvatske.
Vezani članci:
arti-201103020336006 arti-201103010344006
