Zbog ubojstva 21 hrvatskog civila u selu Joševica kod Gline u prosincu 1991. na 15 godina zatvora danas su nepravomoćno osuđeni ratni pripadnici srpskih paravojnih postrojbi Dušan Žarković i Bogdan Jednak, dok su zbog nedostatka dokaza oslobođeni njihovi suoptuženici George Nashid Kamal, Miroslav Malobabić i Dejan Sladović, kojima se također sudilo u odsutnosti.
Za zločin u Joševici optuženi su pripadnici izviđačko diverzantske grupe paravojne postrojbe tzv. SAO Krajine koje tužiteljstvo tereti da su 16. prosinca 1991. upali u selo Joševica naoružani vatrenim oružjem s prigušivačima i obilazili kuće.
Pucali u glave iz neposredne blizini, preživjela je samo jedna žrtva
Kada su u kućama nekoga zatekli iz neposredne blizine ispalili bi im hice u glavu i vitalne dijelove tijela i na taj način ubili 21 osobu. Jedan od najbrutalnijih ratnih zločina u Domovinskom ratu tada je uspjela preživjeti samo jedna žrtva kojoj su pucali u usta i vrat.
Većina ubijenih u Joševici bila je starije životne dobi, no jedna je žrtva bila maloljetna.
Iza pomno planiranog zločina stajao je vrh tzv. SAO Krajine
Obrazlažući presudu sudac zagrebačkog Županijskog suda Tomislav Juriša kazao je da je zločin u Joševici bio pomno planiran te da je iza njega stajao vrh vojne, političke i obavještajne strukture tzv. SAO Krajine. I počinitelji su bili odabrani, kazao je sudac.
Dodao je i da je sud uvjeren kako su i trojica oslobođenih sudjelovala u zločinu, ali nije bilo dokaza za osuđujuću presudu.
Ženi koja je jedina preživjela pucali su u usta i ruku
Jedina koja je preživjela ovaj strašan ratni zločin u Joševici je 97-godišnja Anka Šiftar
"Jedan vojnik je imao pištolj, a drugi je imao oko vrata i na pasu malu pušku s kratkom cijevi i nečim nataknutim na cijev. Unuk Luka upravo se budio jer je došao iz noćne smjene u pekari. Jedan ćelavi pucao je u njega i unučicu Ljubicu, a drugi niži pucao je na unuka Paju, na mog brata i mene. Pucnjava se nije čula, čula su se samo zrna kako lete. Ja sam nakon što sam vidjela što oni rade zajaukala. Jedan od njih je viknuo da sjednem na krevet i zatim mi je ispalio metak u usta i ja ništa više nisam osjećala. Dok sam padala, ispalio je još jedan hitac koji me je pogodio u ruku i ispod lijevog oka i izašao na rame", rekla je Anka Šiftar koja je u novom iskazu u siječnju dvojicu vojnika opisala kako se radilo o "jako mladim ljudima, koji su možda imali 17 godina", izvještava 24sata.
Stanovnicima Joševice obećali su da ih nitko neće dirati
Nakon okupacije, hrvatskim stanovnicima Joševice je Dušan Jović (prvi čovjek okupirane glinske općine) obećao da ih nitko neće dirati ako se ne budu opirali okupaciji, tako da su ostali u svojim kućama, piše 24sata.
"Dok su po okolnim selima u mjesecima nakon okupacije ubijani hrvatski civili, Joševica je uglavnom bila pošteđena. Smatralo se da je razlog tome što je tijekom Drugog svjetskog rata većina stanovnika bila u partizanskom pokretu, što je bilo nekoliko miješanih brakova, te što je iz ovoga sela bilo i oficira koji su ratovali na strani JNA", rekao je za 24sata povjesničar dr.sc. Jakša Raguž.
Motiv za hladnokrvne zločine bila je osveta
Sve je bilo u redu do prosinca 1991. kada su hrvatska vojska i policija na području glinskog i petrinjskog Pokuplja 12. prosinca izvele operaciju "Vihor" koja je imala za cilj osloboditi Petrinju i Glinu. Tada su na srpskoj strani poginula i nestala 22 vojnika iz sastava 1. brigade TO SAO Krajine "Dragiša Stefanović".
Nakon javne komemoracije u Glini, poginulim vojnicima, na kojoj su vladika gornjokarlovački Nikanor i drugi govornici zazivali osvetu, skupina srpskih vojnika je 16. prosinca 1991. u najbližem hrvatskom selu, Joševici, počinila osvetu ubivši sve stanovnike koje su zatekli u njihovim kućama, bez obzira na dob i spol, rekao je Raguž za 24sata. Cilj im je bio ubiti 22 Hrvata kako bi osvetili 22 Srbina koji su ili ubijeni ili nestali, no na kraju su ubili 21 osobu hrvatske nacionalnosti.
