Erminovi roditelji su se rastali. Vode novi život, imaju nove obitelji, ali bez njega. Majka živi u Bosni, a otac u Gunji. Živio je s djedom i bakom, no s 15 godina ostao je sam.
O životu na ulici ne želi govoriti. Bio je bez novca, dokumenata, krio se i od socijalne službe i policije. U srednju školu je krenuo, pa je prekinuo.
''Nisam htio da me neko udomi jer sam volio Gunju kao svoje selo. Tu sam svašta prošao i čekao sam da napunim 18 i postanem samostalan'', rekao je Ermin za HRT.
Novca nema
Dok mu se kuća u Gunji obnavlja u Gradištu plaća stanarinu i to 500 kuna. Dva puta je dobio pomoć od Crvenog križa, ali tog novca više nema.
Ovaj skroman 19-godišnjak ima samo jednu želju – naći posao i živjeti kao svi normalni ljudi. Rada se ne boji, a milostinju ne želi.
