No, to je razlog više da se razmotre eventualne posljedice i okolnosti u kojima se takva poslovna transakcija odvija.
Uslijed teške dužničke krize i moguće rasprodaje poduzeća iz koncerna Agrokor, jamnička punionica vode i tvornica sokova prva bi mogla dospjeti na bubanj, piše Deutsche Welle. Radi se o poduzeću koje godinama posluje relativno netransparentno, ali je 'zlatna koka' Todorićevog poslovnog carstva. Coca Cola se pak više puta dokazala u intenciji preuzimanja izvorišta pitke vode po svijetu. I u Hrvatskoj je Coca Cola svojedobno nastojala osvojiti tržište, no nije tada bilo mnogo šansi pokraj superiornog Agrokora.
Obje su se strane neodređeno izjasnile o svojim nakanama oko Jamnice. Treba dodati i da se u hrvatskim poslovnim krugovima neslužbeno govori o stanovitom obliku vezane prodaje tog poduzeća i prodajnog lanca Tiska upravo Coca Coli i British American Tobacou. Za Coca Colu bi to značilo povratak u Hrvatsku na velika vrata, s obzirom da je kompanija od prije zadržala samo brand flaširane vode bistra. Danas se pak to isto ime koristi za Coca Colinu vodu iz Zalaszengróta u Mađarskoj.
Problemi s eksploatacijom vode?
Tomislav Tomašević iz Instituta za političku ekologiju u Zagrebu slaže se da bi se problemi u vezi s eksploatacijom pitke vode mogli produbiti.
'Analiza koju su nedavno objavili IPE i Zelena akcija pokazuje da je sustav koncesija za flaširanje vode u RH i dalje nedovoljno transparentan i da postoje velike nepodudarnosti, između podataka najrelevantnijih državnih institucija, o količini crpljene vode pojedinih proizvođača, na temelju čega se plaća naknada', kaže Tomašević.
Jamnica drži oko 70 posto proizvodnje flaširane vode u Hrvatskoj na osnovi dvije aktivne koncesije. Prijenos koncesije na drugo poduzeće moguć je, ali je potrebna suglasnost Vlade. Tako je Podravka lani prodala poduzeće Studenac sa šest koncesija za flaširanje vode slovenskoj firmi Radenska, a koja je u sastavu češke Kofola grupe.
Inge Perko Šeparović, potpredsjednica Hrvatskog pravnog centra i sveučilišna profesorica javnog menadžmenta u mirovini, smatra kako je regulacija koncesija u RH, ne samo za vode, puna nedorečenosti i nepravilnosti.
'Tako je prvim Zakonom o koncesijama iz 1992. zatražena uspostava registra koncesija, no isti je ustanovljen 2004. godine. Možete misliti što se zbivalo u međuvremenu, a to je problem sviju nas, jer nitko nema pravo biti vlasnik vode. Mogući problem su i hipoteke, ali nismo u poziciji ni vidjeti ugovore vlade s koncesionarima, nego samo prethodne saborske odluke. Ništa se ne bi smjelo prenositi automatski, a uopće se ne zna režim prijenosa', kazala je Perko Šeparović.
Moguća prodaja Jamnice dovela bi do problema
Ona smatra kako bi razmjeri moguće prodaje Jamnice umnožili potencijalne dubioze na dosad neviđenu potenciju, ako znamo da država od koncesionara ubire svega tri lipe po litri vode. Kao i to da je sektor flaširane vode u Jamnici otprilike triput profitabilniji od ostatka njene proizvodnje pića. Jamnica ima dobit od 230 milijuna kuna godišnje, deveto je poduzeće u Hrvatskoj.
'Strukturni ekološki, ekonomski i socijalni problem je što su prihodi javnih poduzeća za vodoopskrbu, odvodnju i pročišćavanje otpadnih voda oko 1,9 milijardi kuna, a privatna za flaširanje ubiru oko jednu milijardu', zaključuje Tomašević te dodaje kako u isto vrijeme javna poduzeća isporučuju korisnicima količinu vode oko tisuću puta veću od privatne industrije. I to vrlo kvalitetne pitke vode iz pipe, a koja je također do tisuću puta jeftinija od negazirane flaširane vode.
