Nakon što je isusovac, pater Siniša Štambuk preveo na hrvatski jezik dokumentarni film "Đavao i otac Amorth", koji prikazuje posljednji egzorcizam katoličkog egzorcista Gabrielea Amortha nad ženom iz Italije Cristinom, u velikom razgovoru za portal Hrvatska katolička mreža otkrio je kako nas Sotona navodi na krivo mišljenje da je u slučaju posjednuća riječ o psihičkim poremećajima kako bi ostao skriven i nepoznat.
Štambuk, koji inače vrši službu voditelja duhovnih vježbi u isusovačkoj zajednici u Osijeku, ne smatra se egzorcistom te tvrdi da nema iskustvo na tom području. Kaže da su ljudi koji mogu i smiju razgovarati u Isusovo ime sa zlim duhovima i vrše egzorcizam osobe koje nastupaju u ime Crkve. "Što se tiče vlasti nad zlim duhovima... biskupi kao nositelji te zadaće i vlasti, koju po apostolskom nasljeđu primaju od Gospodina, mogu dalje delegirati svojim pomoćnicima svećenicima, što je gotovo i redovit slučaj.
Zloduh može prijeći na drugu osobu
Kaže da su egzorcisti griješni i nesavršeni. Međutim, neovisno o tome, "uz pomoć svetih Sakramenata i otvorenosti Duhu Svetom, pavlovski «grabe» putem svetosti." Upozorava da tijekom obreda egzorcizma postoji mogućnost da "zli duh" prijeđe na nekog drugog. "Gospodin Paolo, čija je sestra imala dijaboličkih problema, u ovom video zapisu govori upravo o tome da je, nakon što je njegova sestra konačno oslobođena, o. Amorth molio egzorcizam i nad njim, jer – prema o. Amorthu – ta opasnost postoji. Vidljivo je, također, da je prigodom molitve o. Amortha za Cristinina oca i majku – Cristina ponovno reagirala… To nas upućuje na izvjesnu povezanost, a onda i mogućnost da se to dogodi, iako možda ona nije velika."
Sotona ne podnosi Mariju
Na pitanje koliko je snažna zaštita Isusove majke Marije u borbi sa zlim duhovima, ovaj osječki isusovac tvrdi da Mariju "Sotona ne može podnijeti, ne može je vidjeti, ne podnosi njezino ime, niti spomen" jer zauzima mjesto kod Boga koje je Sotona jednom davno izgubio. "Marija je ujedno i Milosti Puna i Bogu savršeno vjerna službenica, koja je zapravo po svom dostojanstvu odmah poslije Presvetoga Trojstva."
"Zato o. Amorth kaže da ga Marija poništava; da se on pred njom samo može sakriti. Utoliko je snažna ne samo Marijina zaštita, onih koji joj se utječu nego i njezin zagovor i majčinski blagoslov, kojega Sotona nikako ne može podnijeti."
Placebo efekt kao nezadovoljavajuće objašnjenje
I dok su američki psihijatri Cristinine manifestacije i pozitivan utjecaj egzorcizma pripisuju “placebo” efektu, tj. tome da su Cristina i njezina obitelj religiozni, Štambuk smatra da stručnjaci kod nekih stvari pripisuju "placebo" učinak onome što ne razumiju, tj. da ne razumiju "dijalog Sotone i o. Amortha" na talijanskom jeziku.
"Iako držim da je riječ o uvaženim i visoko stručnim osobama iz područja neurokirurgije, psihologije, psihijatrije i sl., ovdje se očituje redukcija one duhovne zbilje, na nama poznata saznanja iz područja naravnog svjetla razuma, odnosno znanosti, medicine, metodologije i logike. Kad je riječ o drugim stvarima ili pitanjima istoga slučaja, 'placebo' više ne izgleda zadovoljavajućim objašnjenjem; ti stručnjaci tada jednostavno 'ne znaju' o čemu je riječ. To se dijelom može razumjeti i iz činjenice da oni ne razumiju 'dijalog' Sotone i o. Amortha, koji se vodi na talijanskom jeziku…
S obzirom na to je svaki čovjek napastovan na grijeh i zlo, onda je moguće i to da se, popustivši tome, on otvori snažnijem djelovanju zlih duhova, što može, dakako, dovesti i do oblika kao što su opsjednuće i posjednuće. Ako su krađa, nehumano ophođenje s ljudima, teška ubojstva i sl. moguća i evidentna u svakom podneblju, religiji, zemlji, društvu i režimu, onda smijemo opravdano pretpostaviti da u njima može doći i do ovih težih oblika, kao što su opsjednuće i posjednuće. O tome, mislim ima nekog spomena i u razgovoru o slučajevima koje medicina priznaje kao dijagnozu 'demonskoga posjednuća'."
Sotona želi da mislimo da je riječ o psihičkom poremećaju
Na konstataciju novinarke da "samom đavlu nije u interesu da se zna da postoji" te da je to "jedan od razloga što su posjednuća vrlo rijetka", Štambuk kaže da Sotona nastoji ostati "skriven i nepoznat" te da nas navodi na zaključak kako je u pitanju psihički poremećaj, a ne posjednuće.
"Đavao kad je nepoznat i kad se s njim ne računa, može nesmetano praviti štetu i mučiti ljude. Naravno, da treba pretpostaviti da tri gore nabrojana uvjeta, koji se moraju ispuniti kako bi egzorcist stekao razumsku i moralnu sigurnost da se o posjednuću doista radi, sam đavao namjerno neće manifestirati, jer zna da upravo to čekamo. On će, recimo, manifestirati dva od tri znaka, kako bi nas naveo na to da pomislimo na psihički poremećaj kod osobe, iako se ustvari zaista radi o posjednuću.
Upravo zbog toga, o. Amorth, na pitanje, kako zna da je baš riječ o posjednuću, kaže da je siguran tek kad moli egzorcizam, kada zloduh zapravo nikako ne može ostati miran i pritajen, nego ga ta molitva muči i iritira te je prisiljen očitovati se, što se i vidi u filmu", kaže Štambuk.
