NI SDP, ni Domovinski pokret, ni Most. Ni bilo koja druga politička opcija. Iako bi se sukladno ustaljenoj praksi od političkih stranaka očekivalo da budu najveći problem Andreja Plenkovića, oni to zapravo nisu. Kritike upućuju kao nekada, ali čini se da njihovi napadi ne zabrinjavaju predsjednika Vlade.
Zašto?
Zato jer u jeku pandemije koronavirusa, kada svaki dan rušimo rekorde u novozaraženima i umrlima od virusa, premijer kudikamo veće probleme ima s nekim članovima Vladina znanstvenog savjeta ili nekim znanstvenicima priznatima u svijetu, a koji nisu dio Savjeta, kao i s poduzetnicima koji su se organizirali u svoje udruge. Čak se i predsjednik Zoran Milanović koji je dugo bio glavna oporba premijeru, umirio i stišao svoje kritike.
Koronavirus je, tako, promijenio sve. Od društvenog života, svakodnevnih sitnica na koje u normalnim okolnostima nismo ni obraćali pozornost, pa do političke arene u kojoj Plenkoviću više muka zadaju pojedini znanstvenici i gospodarstvenici, koji po definiciji ne bi trebali biti politička muka vladajućoj garnituri.
Jedan od najžešćih kritičara Vlade, Ivan Đikić
Tako smo ovog tjedna svjedočili napetoj situaciji unutar Vladina znanstvenog savjeta nakon što je nekolicina znanstvenika potpisala apel u kojem se na ne baš pozitivan način pisalo o Vladinim zadnjim potezima u borbi s koronavirusom. Rezultiralo je to prvo viješću da su potpisnici otvorenog pisma izbačeni iz Savjeta, a dan poslije i pojašnjenjima kako izbacivanja nije bilo nego tek poruka da ni jedna suradnja ne može biti dobra ako nema međusobnog povjerenja.
S nevjerojatnom znatiželjom pratilo se što će reći netko od prozvanih znanstvenika i kakva će onda biti reakcija Vlade. U isto vrijeme, kritike koje dolaze iz oporbenih redova malo tko gleda i sluša s istom dozom znatiželje. Dapače, glavna vijest raspad je suradnje Radničke fronte i platforme Možemo!
"Niti mediji, niti autonomne društvene institucije, pa i one koje je imenovala sama Vlada, nisu opozicija Vladi, nego igraju važnu društvenu ulogu: ulogu kontrole i ograničavanja Vlade. Takvu ulogu trebala bi obavljati i sudbena vlast, ali i lokalna i regionalna samouprava. U Hrvatskoj nemamo iskustva „ratovanja” sudbene i izvršne vlasti, opozicija uglavnom u Parlamentu prepričava ono što smo svi mogli pročitati u medijima, tek su rijetki nosioci izvršne vlasti koji otvoreno povremeno kritiziraju, a povremeno podupiru izvršnu vlast, kao što to uvijek argumentirano čini varaždinski župan Radimir Čačić", kaže za RTL.hr politički analitičar Davor Gjenero.
Andrej Plenković i Vili Beroš
Naš sugovornik kaže da postoje neovisna tijela koja ustraju na obavljanju svoje misije, svog poziva, kao što to u zadnje vrijeme radi Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa, ili Javni pravobranitelj.
"Odlično je taj posao radila nekadašnja Povjerenica za informiranje. Takve institucije, na čiji rad Vlada ne može utjecati, služe tome da u određenim segmentima kontroliraju rad vlade. Tako se uspostavlja demokratska kontrola, ali ni jedna od tih institucija ili njeni članovi ne smiju imati ambiciju preuzimanja izvršne vlasti. Kad bi bilo i traga nečem takvom, mogli bismo o njima govoriti kao o opoziciji", ističe Gjenero i dodaje:
Čelnik SDP-a Peđa Grbin
"Ambicija opozicije mora biti da na ovaj ili onaj način zamijeni aktualnu administraciju, bilo nakon slijedećih izbora, bilo rekompozicijom parlamentarne većine u postojećem sazivu Sabora. Očevi utemeljitelji su nas naučili da je jednu ambiciju moguće efikasno ograničiti tako da joj se suprotstavi druga, jednako snažna ambicija. Problem hrvatskog društva nije u tome što neovisne institucije povremeno podupiru, a povremeno kritiziraju administraciju, već prema tome koliko je ona uspješna u vođenju javnih politika koje te institucije analiziraju ili pomažu kreirati, nego u tome što je, ako postoji, ambicija stranačke parlamentarne opozicije, uglavnom vrlo jalova", rekao je u razgovoru za RTL.hr politički analitičar Davor Gjenero.
Da je, kako kaže naš sugovornik, ambicija stranačke opozicije jalova, govori i podatak da unatoč svakodnevnim kritikama na račun Vlade i njenog snalaženja i upravljanja koronakrizom, kao i činjenici da sve veći broj građana smatra da Hrvatska ide u lošem smjeru, podrška vladajućem HDZ-a ne opada. Što je samo po sebi paradoks. No, u isto vrijeme, kritike pojedinih znanstvenika itekako udaraju na plodno tlo. Do kad će to trajati? U ovom je trenutku to teško prognozirati, ali evidentno je da sitna politička podbadanja i podmetanja između vladajučih i opozicije pretjerano ne zanimaju birače.
