Nakon svete mise, obitelji i prijatelji posjetili su poprište tragedije, spomen park s križevima izgrađenim u spomen na stradale.
Na Kornatu, u rutinskoj intervenciji na požarištu, 30. kolovoza 2007. godine život su izgubili Dino Klarić, Ivan Marinović, Ivica Crvelin, Marko Stančić, Gabrijel Skočić, Hrvoje Strikoman, Tomislav Crvelin, Ante Crvelin, Josip Lučić, Karlo Ševerdija, Marinko Knežević i Ante Juričev Mikulin.
Preživio je samo tišnjanski vatrogasac Frane Lučić koji je pretrpio teške tjelesne ozljede, ali se uspio oporaviti. U svom prvom obraćanju medijima nakon tragedije Lučić je rekao kako je na mjestu tragedije najprije čuo jaki huk, a potom je vatrogasce pokosila vatra.
Obitelji zahtijevaju istinu
Nakon osam mjeseci multidisciplinarnoga vještačenja stručne skupine 22. kolovoza 2008. godine objavljeno je kako je uzrok tragedije prirodna pojava, fenomen poznat kao izgaranje nehomogene plinske smjese. Stručna skupina objasnila je da su se plinovi nastali izgaranjem vegetacije akumulirali u prostoru klanca iznad uvale Šipnate, a dolaskom požara nošenog jakim vjetrom, ti su plinovi naglo izgorjeli, i to na temperaturama višima od 1200 stupnjeva Celzijusa uz brzinu kretanja većom od 40 metara u sekundi. Opisani fenomen rijetka je pojava, a slični slučajevi zabilježeni su u Australiji 18. siječnja 2003. godine u blizini Canberre i na Korzici 17. rujna 2000. godine pokraj mjesta Palasca.
Međutim dio javnosti, ali ni obitelji stradalih, nisu prihvatili i ne prihvaćaju takvo objašnjenje, te i dalje zahtijevaju da se iznese istina o strašnoj tragediji njihovih najmilijih.
Za smrt vatrogasaca bio je optužen tadašnji vatrogasni zapovjednik JVP Šibenik DraženSlavica koji je, nakon sudskoga postupka 2013. godine, oslobođen optužbi.
Pripadnici vatrogasnih postrojbi položili su vijence na spomen ploču stradalim vatrogascima ispred Vatrogasnog doma u Šibeniku.
