Umjesto šivanja, većina strojeva skuplja prašinu u kultnoj požeškoj tvornici tekstila. Jer, od Orljave je ostao samo stečaj i neizvjesna sudbina preostalih 20-ak radnica.
"Što planiramo? Tražiti nešto dalje. Kopati. Mislim zadnje nam je vani ići. Mislim da u ovim godinama, ja imam 45 godina, nisi poželjan ni vamo ni tamo", priča radnica Dragica Pušćenik.
"Do pune starosne mirovine mi treba još 10 godina. Ja sam sad 55 godina, a staža nemam dovoljno za prijevremenu", tvrdi radnica Ranka Kovačević.
Sve je počelo, kažu, još 2017., a za stečaj državne tvrtke zbog dugova od 30 milijuna kuna - nitko da se pobrine.
"Dug se nekakav pojavio kao da smo poslovali s gubitkom. Znači poslovali smo s gubitkom ali to je netko trebao uočiti na vrijeme. Ako je naša država vlasnik morala je znati kako mi poslujemo", tvrdi Mirela Bojić, sindikalna povjerenica Novog sindikata.
Ne shvaćaju zašto su poslovi poput šivanja vatrogasne, medicinske i druge odjeće dani stranim tvrtkama umjesto - njima.
"Mi bi htjele raditi stvarno. Sve žene koje su ovdje u ovoj situaciji svi žele raditi jer smo mi sad od 45 - 55 godina u najgoroj situaciji", tvrdi radnica Mirjana Pavić.
"Ima situacija gdje je to jedino primanje u obitelji. Znate, 172 radnice - to vam je 170 obitelji. Neke imaju i samo taj jedini prihod, imaju i djecu", objašnjava Bojić.
Umjesto da Slavonija bude zlatna žica Hrvatske, građani tvrde - Požega sve više postaje grad duhova.
Danica Štampf iz Požege komentiravši stečaj Orljave kaže: "Jadnu ljudi, evo nemam što drugo reći".
Juro Dujman tvrdi kako je stečaj Orljave užas.
"Na sramotu političarima i direktorima i svima. Ja sam vani. Nije ni vani zlatno, ali moraju ići ljudi da dobiju neke novce, da dobiju nekakvu sigurnost, a ovdje nikakve sigurnosti nema. Nikakve - sve je skuplje nego vani", tvrdi.
22. ovog mjeseca radnicama Orljave istječe otkazni rok pa će od tada svi na burzu. Međutim, 15. listopada na Trgovačkom sudu u Slavonskom Brodu odlučivat će se hoće li Orljava biti još jedna od hrvatskih tvrtki koje će staviti ključ u bravu.
