Jedan 67-godišnjak s otoka Molata na svojoj je koži doživio apsurdnost hrvatskog zdravstvenog sustava. On je teško bolestan, polupokretan, bez nekoliko prstiju na nogama. Liječnik ga je zbog sumnje u tešku tumorsku dijagnozu, poslao na dodatne pretrage u zadarsku Opću bolnicu. Njegov je otok svakog dana spojen s kopnom jutarnjim katamaranom, koji se oko 14 sati vraća natrag. Kad je konačno došao u bolnicu, obavio biopsiju i krvne pretrage, dočekao ga je specijalist i rekao mu kako taj uzorak sada mora sam poslati u Zagreb. Ali, to nije sve! On ga je trebao poslati u odgovarajućim uvjetima kako bi uzorak ostao sačuvan za analizu u roku od pet sati, piše Slobodna Dalmacija.
Bolnica je obavila pretragu, ali analizu ne može, jer za nju nema adekvatnu opremu. Zato se pacijenti moraju sami snalaziti u tome kako prevesti uzorke u Zagreb. "Nekome tko je mlađi, pokretniji i upućeniji možda se nije problem organizirati, ali što da radi bolestan i polupokretan čovjek s otoka koji nema nikoga svog u Zadru, a kamoli u Zagrebu. Ništa, bespomoćan je! Ako ode na Autobusni kolodvor u Zadru i zamoli nekog od vozača da to preveze do Zagreba, tko će pošiljku dočekati na zagrebačkom kolodvoru i odnijeti do bolnice? Nemamo svi rodbinu i prijatelje u Zagrebu ili automobil da to možemo odvesti sami.
Oko nas žive ljudi kojima je problem uopće doći s otoka u grad do bolnice jer, ako ne obave pretragu do dva sata, kad se brod vraća natrag, oni moraju misliti gdje će tu noć spavati. I oni su pacijenti, i oni cijeli život plaćaju zdravstveno osiguranje sustavu koji ih, kada ga najviše trebaju, ostavlja na cjedilu. Je li moguće da danas, uza sve što postoji na ovom svijetu, sustav ne može organizirati prijevoz medicinskog materijala do Zagreba, nego pacijenti to moraju raditi sami?", pitaju se poznanici teško bolesnog pacijenta, šokirani situacijom u kojoj se našao njihov poznanik.
Imaju ugovor s DHL-om
Nije ovo prvi takav slučaj. Jedna umirovljenica iz Zadra, koja je u bolnici bila zbog biopsije bubrega, morala je poslati uzorak u KBC Rebro u roku od šest sati kako bi ostao sačuvan za analizu. Uzorak je u bolnici zapakiran u "termosicu", a rodbina ga je zatim autobusom poslala u Zagreb, gdje ga je preuzeo član obitelji i odnio u bolnicu. Taj se slučaj dogodio prije nekoliko godina, ali čini se da je praksa ostala ista.
"Nažalost, tako radimo godinama jer nemamo drugog izbora ako želimo pomoći pacijentima da što prije dođu do dijagnoze. Zadarska bolnica ima sklopljen ugovor s dostavnom tvrtkom DHL, preko koje svaki dan u ranim poslijepodnevnim satima razne uzorke šaljemo u specijalizirane laboratorije u Zagreb. Međutim, postoje specifične pretrage, a ovo je jedna od takvih, u kojima krv ili drugi uzorak ne smije čekati i mora stići do Zagreba u roku od pet sati kako bi uopće bio valjan za analizu.
U tom slučaju dostava preko DHL-a nije moguća jer nikako ne bi stigli na vrijeme, pa se pacijenti organiziraju privatno i sami šalju. Nažalost, drugog načina nemamo, osim da pacijente odmah pošaljemo u Zagreb da tamo rade pretrage. Ovako im pokušavamo olakšati da barem zbog toga ne idu gore, nego da ono što mogu obave u svojoj bolnici", govori zamjenik ravnatelja zadarske bolnice dr. Edi Karuc i dodaje kako u pomoć pacijentima često uskaču i medicinske sestre koje pakiraju uzorke za slanje.
Biraju manje zlo
No, više od toga ne mogu, jer materijal u Zagrebu mora biti u roku od pet sati. Zadarska bolnica, ali ni pacijenti, nemaju izbora.
"Mi nemamo vozača kojeg možemo poslati da to vozi u Zagreb. Imamo jednoga koji skuplja krv po gradskim ordinacijama, a ako njega pošaljemo, tko će krv pokupiti? To je naša realnost, nažalost. Ne mogu sve bolnice raditi sve pretrage jer to zahtijeva educirane ljude, posebne uvjete i skupu tehnologiju. Zato i imamo specijalizirane laboratorije koji se uglavnom nalaze u Zagrebu, a mi u toj situaciji pokušavamo napraviti najbolje što možemo. Od dva zla izaberemo manje i napravimo pretrage, umjesto da čovjeka šaljemo na dva dana u Zagreb zbog toga. To je najviše što u ovom trenutku možemo", zaključuje Karuc.
