ATHEIST RAP: Uberlauf (Lampshade Media)
Čak šest godina prošlo je od posljednjeg albuma novosadskih punk velikana Atheist Rap, iako nam "matori pokvarenjaci" stalnim koncertima i povremenim singlovima nisu dali da toga postanemo svjesni.
Na taj način su nas pripremili i za eventualne novine i promjene u zvuku među kojima vrijedi izdvojiti sve očitije utjecaje kalifornijske punk škole i bendova poput NOFX, Bad Religion i Blink 182, ponajviše kod gitarističkog tandema sastavljenog od prvoborca Raduleta i novopridošlice Zokija.
Upravo pjesmama u kojima su ti utjecaji najočitiji (moćna uvodna trilogija "Momci se vraćaju u grad"/"Još jedna o vođi"/"Na putu ka tebi") prognoziram i najduži rok trajanja na budućim set-listama, pogotovo jer su na prošlotjednoj promociji u Vintageu zvučale čak i bolje od studijskih izvornika.
Dobru formu potvrdile su i stvari poput "Ha-Pu!" i "Drugo pakovanje", u kojima je obraćanje direktnije, a riffovi mračniji i žešći, dok klasične Atheist Rap skladbe tipa "Mene za Budžu" i "Pritajeni peder skriveni gej" možemo promatrati i kao nastavljače slavne tradicije započete još na "Maorima i Crnom Gonzalesu".
"Splicki đir" i "Odoh ja u cvrčke", s druge strane, imaju gomilu genijalno otkačenih stihova, no iza te zafrkancije ipak se ne skriva melodija vrijedna (pre)dugog pamćenja.
Što se tekstova u cjelini tiče, najlakše ih je opisati onom starom "ista meta, isto odstojanje" – s crkvom, političarima, primitivizmom i drugim vječnim neprijateljima naizmjenično se obračunavaju bijesom ("Drugo pakovanje") i ironijom, jednim od svojih zaštitnih znakova i daleko najjačih oružja. A koliko su njihovi stihovi aktualni shvatit ćete čim poslušate "Mene za Budžu" i usporedite s parolama stranačkih prvaka na nedavnim izborima. Kod nas ili kod njih, potpuno je svejedno.
Ocjena: 8/10
