Od suza ne moze ni govoriti: 'Sve mi je unisteno, placem stalno...'

To je prica evakuiranih gradana smjestenih u dvorane u Cerni, Otoku, Gradistu, Dom umirovljenika Vinkovci...

Jedan od njih od suza nije uspio mnogo govoriti, za Glas Slavonije rekao je samo da je bio prisiljen napustiti 100 ovaca i stoku, jer im nije mogao pomoci. Stete su goleme, o cemu svjedoce stanovnici Gunje smjesteni u dvorani u Otoku.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ne znam sto bih vam rekao

''Iza sebe sam ostavio deset ovaca i traktor, sve mi je unisteno sto sam imao, namjestaj je stradao od vode, ne znam sto bih vam rekao. Placem stalno jer je velika katastrofa pogodila Gunju'', ispricao je jedan od stanovnika Gunje, Rasim Brankovic.

Adela Dominkovic uspjela je ponijeti iz Gunje samo osnovne stvari, uz jedan jorgan, no, kako kaze, upucuje sve pohvale za organizaciju smjestaja i brigu u Otoku.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

''Dosli smo u subotu navecer, ostavila sam svinje i sve sto sam imala u kuci. Susjeda je dosla u nedjelju i rekla kako je voda toliko brzo tekla da je pravila valove. Ovdje nam je odlicno, sve imamo, doruckovali smo, imamo rucak. Brinu se o nama cijelo vrijeme i obilaze, ljudi su neki imali svatove, pa su donijeli kolace u dvoranu. Uspjela sam ponijeti samo donji ves i jedan jorgan'', rekla je kroz suze.

Ostao do zadnjeg u Gunji

Obitelj Zeljka Dominkovica iz Gunje smjestena je u dvoranu u Cerni, otac je ostao zadnji, a zena i dijete stigli su prvi.

''Zbrinuo sam zenu i dijete u dvorani u Cerni, a ja sam ostao do zadnjeg u Gunji, pomagao sam vojsci i Gorskoj sluzbi spasavanja, no u nedjelju u 11 sati stigla je obavijest da moramo svi izici iz Gunje jer je bilo preopasno. U Cerni je odlicno, brinu se o nama cijelo vrijeme, posebno o malom djetetu. Zdravstvena skrb nam je na raspolaganju cijelo vrijeme'', rekao je Dominkovic.