Među brojnim napisima i raspravama kako u medijima tako i na ulici te na društvenim mrežama jedan je izazvao posebnu pažnju. Riječ je o Facebook objavi Bojana Krištofića, mladog i istaknutog dizajnera, ilustratora i pisca koji je između ostalih pisao i za Zarez, Novosti te Telegram, koji tvrdi kako nije fan druga Tita, kako je svjestan njegovih neoprostivih grešaka, no da bi od Bandića, Hasanbegovića i Esih branio i tablu sa Staljinovim imenom samo iz inata.
"nisam fan druga Tita niti mislim da ga treba slaviti i dizati mu spomenike. koliko god bio velik vojskovođa i djelomično državnik, Goli otok, stopiranje privredne reforme u Jugoslaviji krajem 60-ih i smjena liberalnog kadra u Komunističkim partijama Hrvatske i Srbije (te posljedična ostavka one and only Koče Popovića) neoprostive su greške koje su neminovno vodile do svega što se dogodilo '91. čak ni moj pokojni djed, stara partizančina, nije oko toga imao nikakvih iluzija.
ali popustiti pred žgadijom poput banditića, malog hase, neradnice iz Pilara koja je ladila jaja na doktoratu umjesto pisala (zbog čega je i dobila cipelu i ušla u politiku, jer tamo prolaze ljenčine i krimosi) i ovog sitnog srolje na koki nije opcija. od njih bih branio i tablu sa Staljinovim imenom, iz čistog inata, jer mi nije baza da mi neobrazovani zombiji kroje lice & naličje grada u kojem sam rođen i u kojem, usprkos svemu, i dalje želim živjeti. uostalom, ako je Tito i bio grešnik (a jeste), njegovo ime na zagrebačkom trgu nije samo njegovo, nego ga nose svi drugovi i drugarice koji su izgubili svoje trgove, kao i živote, suprotstavljajući se zlu kakvo mi, retardi sa Fejsa, ne možemo niti zamisliti. ja sam s 20 godina igrao džepni biljar u svojoj dječjoj sobi, a deda je ostavio sve i otišao goloruk u šumu boriti se protiv Sila Osovine i domaćih kvislinga, kao i Nada Dimić, Rade Končar, Ivo Lola Ribar i drugi koji se nisu vratili da govore o tome i čija mjesta u Zagrebu više ne postoje. boli me kurac za Pavla Hatza i ostale buržuje iz 19. st., ne dajem ni prebite pare za jebenog bana Jelačića austrougarskog plaćenika i gušitelja revolucije u Mađarskoj, a činjenica da se nešto uopće zove po Tuđmanu, vonabi diktatoru i lopovu, potpuno je sramotna. ako bi jedan zagrebački trg trebao nositi Titovo ime, to je baš banov, dok bi Trg Francuske Republike mogao postati ovaj na kojem se šepiri HNK (provided by nikad prežaljeni ban Khuen Hedervary, ugarski apsolutist i nacionalist, bajdvej), kako ne bismo zaboravili ne samo na NOB, nego i na nešto malo starije i šire kao što je prosvjetiteljstvo, koje danas također nije na cijeni. želim ulicu za svakog dječaka i djevojčicu koji su nekoć imali hrabrosti boriti se protiv mraka, a ne za glembajeve koji su u metropoli brojali pare dok je narod živio kako je živio.
no pasaran, a ako mislite da se ne može više ništa učiniti, sjetite se njih", stoji u Krištofićevoj objavi koju je lajkalo oko 600 ljudi, a brojni su je i podijelili.
