Dio 'krivice' za to, kako piše Slobodna Dalmacija, snose liječnici primarne zdravstvene zaštite jer su, prema mjerilima HZZO_a, krivi i za izdavanje skupljih lijekova na koje pacijenti nisu imali pravo. Zbog toga je u prvih devet mjeseci ove godine HZZO izdao 795 opomena i naplata obiteljskim liječnicima.
"Specijalistu ne zanima što HZZO dopušta"
"Prava pacijenata u Hrvatskoj nisu isto što i prava osiguranika, s time da HZZO nikada nije javno dao svojim osiguranicima u ugovoru što pacijent ima pravo dobiti, a što ne. I onda su vam u tako nejasnim kriterijima liječnici obiteljske medicine stavljeni kao 'čuvari HZZO-a'", kaže dr. Vikica Krolo, liječnica obiteljske medicine i predsjednica Koordinacije hrvatske obiteljske medicine (KOHOM).
Ona pojašnjava kako bolnički liječnici, koji su također ugovorni liječnici HZZO-a, smatraju da pacijente trebaju liječiti prema smjernicama medicinske struke. Stoga pacijentima prepisuju lijekove bez obzira na pravila HZZO-a.
"Pa valjda liječnik bolje od HZZO-a zna koji lijek pacijentu treba prepisati", kaže dr. Krolo za Slobodnu Dalmaciju, pa nastavlja: "Bolničkog specijalista ne zanima što HZZO dopušta, a što ne. Kada pacijent obavi pregled kod bolničkog specijalista, s tim nalazom, u kojemu je preporuka bolničkog specijalista za neki lijek, dođe iz bolnice kod mene kao liječnika obiteljske medicine. Tada ja kao obiteljski liječnik moram provjeriti odgovara li taj lijek uvjetima koje propisuje HZZO."
Obiteljski liječnici u velikoj dilemi
Ona ističe dva slučaja kod prepisivanja lijekova. U prvom, bolnički liječnik prepisuje neki lijek za dijagnozu po kojoj ga HZZO ne priznaje, pa je liječnik obiteljske medicine u dilemi treba li pacijentu dati ili uskratiti lijek koji mu je za, primjerice, spavanje i smirenje (antipsihotik) prepisao psihijatar, ali uz naznaku u nalazu da taj pacijent nema psihozu.
"Tada mi obiteljski liječnici, da bismo ispoštovali nalog bolničkog specijalista, moramo ili lagati pa napisati da pacijent ima dijagnozu koju zapravo nema a za taj lijek je traži HZZO, ili moramo pacijentu lijek uskratiti. I onda dolazimo u sukob ili s HZZO-om, ili s bolničkim kolegom, ili s pacijentom. Ako postupimo krivo, HZZO na naš teret nadoknađuje štetu, a šteta se nadoknađuje u cijeni lijekova koje sam, po njihovu mišljenju, ja propisala a nisam smjela", objašnjava dr. Krolo.
Drugi slučaj vezan je uz lijekove koji se mogu prepisati samo određeno vremensko razdoblje.
"Imate lijekove koje na recept možete napisati samo određeni broj mjeseci. Ako prepišete više kutija lijekova nego što je predviđeno po mjeri HZZO-a, a lijek je i dalje pacijentu prijeko potreban, ponovno liječnik obiteljske medicine plaća svaku kutiju viška koju je izdao", kaže dr. Krolo.
HZZO: Kontroliramo i bolničke liječnike
U HZZO-u kažu da nije točno da kontroliraju prepisivanje lijekova samo kod liječnika primarne zdravstvene zaštite, već u tom smislu kontroliraju i bolničke liječnike.
"Ako naši kontrolori uoče nepravilnosti kod prepisivanja ili preporučivanja lijekova mimo smjernica s liste lijekova HZZO-a, HZZO opominje i sankcionira svog ugovornog partnera. Doktori zaposlenici bolničkih zdravstvenih ustanova mogu preporučiti lijek i onda kada to nije u skladu sa smjernicom iz lista lijekova HZZO-a ako smatraju da je njegova primjena medicinski indicirana, ali tada takav zahtjev moraju uputiti na bolničko povjerenstvo za lijekove unutar zdravstvene ustanove u kojoj su zaposleni", kažu u HZZO-u.
