Dok je cijela nacija bila zaluđena crveno-bijelim kockicama kao da će njihova pobjeda već sutra učiniti čudo, napuniti im prazne novčanike ili frižidere, politička vrhuška mogla se potpuno opustiti. Ali, evo, operacija Poljska je prošlo svršeno vrijeme, pa valja vidjeti što će narod dočekati kad opere boje s lica, skine zastavice i košuljice s automobila i zaviri u svoje novčanike. Tamo, naravno, i dalje zjapi čista praznina.
Praznina u glavama ministara
Ogromna praznina i teška neaktivnost očito je i u glavama ministara. A kad ministri ne rade svoj posao ili ga rade vrlo loše, premijer ima vremena baviti se marginalnim stvarima. Tako ga je, neopterećenog idejama svog tima o tome kako nas sve skupa namjeravaju izvući iz ovog živog blata, zaokupilo razmišljanje o vodi. Onoj flaširanoj, koju ministri pijuckaju dok donose odluke što će i kako će s nama. Razmišljanje je uzelo toliko maha da je zaključak našao svoje mjesto i na sjednici Vlade.
Svečano obećanje
Zoran Milanović svečano je obećao da će se odsad na sjednicama Vlade voda piti iz bokala. I dok se cijela nacija tresla od neizvjesnosti, premijer je pojasnio svoju sudbonosnu odluku. Dosta je da takvi uspješni kakvi jesu reklamiraju samo jedan brend – i to džabe. Hrvatska ima više punionica i to je stvar tržišne utakmice, podvukao je odlučno premijer.
I tako je donesena odluka o zapravo krajnje nevažnoj stvari na koju godišnje u Vladi, ako su baš jako žedni, otiđe nekih dvadesetak tisuća kuna. Onih 211.048 građana čiji su računi blokirani mora da je odahnulo.
Opakija, zakulisna igra vodom
Od te javne tragikomične igre vodom, puno je opakija ona zakulisna u projektu Hidroelektrane Ombla, koju se, tvrde mnogi svesrdno, i struci unatoč, gura samo zbog megalomanskog projekta golf-turističkog naselja na Srđu iznad Dubrovnika (čista je 'slučajnost' da HNS-ovci Čačić i Vlahušić guraju ta dva projekta). Novi ministar Mihael Zmajlović čeka mig s visine da javnosti obznani što točno misli o tome. Premijer Zoran Milanović nikako da se izjasni ili, kako bi on to sam rekao, presiječe. A jedini koji je siguran što bi s Omblom je sveprisutni Prvi. Radimir Čačić Ministarstvo zaštite okoliša proglasio je dječjim vrtićem koji ga ometa da se poigra vodom iz Omble i tako konačno stavi svoj popis na neku od investicija koje još onomad najavljivao, a do danas od njih još nije ostvareno ništa. Pritom koga briga za posljedice i hoće li se, kako to upozorava dio struke, tamo dogoditi nesagledive ekološke štete. Prvi će preživjeti još koje vrijeme, stavit će si reckicu za barem jedan projekt i idemo dalje.
Krampovi u punom pogonu, smisla nigdje
Od besmislenih, skupih i štetnih igara vodom nisu imuni ni na lokalnim razinama. Tako je ovih dana zagrebački gradonačelnik, unatoč protivljenju Skupštine, odlučio zakopati prve krampove na livadi ispred Nacionalne i sveučilišne biblioteke i započeti opravdano osporavani projekt gradnje fontana. Ali ne bi Milan Bandić bio to što jest da se u svojim vodenim igrama ne igra naveliko. U megalomanski pokušaj gradnje spomenika sebi samome upucat će ni manje ni više nego 20 milijuna kuna. Zajedno s dva pothodnika i popločavanjem Cvjetnog trga, Zagreb će u beton spiskati 30 milijuna kuna. To su početni troškovi, a znamo kako to obično biva u ovim krajevima. Uvijek iskrsne neki neplanirani izdatak, pa ugovor dobije aneks ugovora, a aneks dobije dodatak i dok si rekao keks konačna cijena naraste i do dvadeset posto.
Jalovi gradski skupštinari
U isto to vrijeme stanovnici glavnog grada su više gladni nego siti, na njih statistički otpada golemi dio od onih više od 211 tisuća blokiranih računa, cijene komunalija narasle su im do neslućenih visina, i dalje plaćaju najveći prirez u državi, a sretnici koji uopće imaju posao do njega dolaze plaćajući preskupe karte ZET-u i ostavljajući automobile doma jer im je gradonačelnik zonu naplate parkiranja proširio sve do udaljenih predgrađa.
Jalovi pokušaj gradskih skupštinara da zaustave gradonačelnika slanjem financijske inspekcije koja bi trebala utvrditi jesu li troškovi Bandićevih fontana u skladu s gradskim proračunom, čije su dubioze sve veće, već sad ima izvjestan ishod. Bandić se na papiru sigurno dobro pokrio, pa će pokušaj dizanja političke buke oko svega vrlo lako zaglušiti buka bagera i ostalih radnih strojeva koji su već debelo raskopali livade ispred Nacionalne.
A što radi Karamarko?
Još se samo čeka da se i novi šef HDZ-a Tomislav Karamarko uključi u igrice vodom. No, izgleda da ćemo još neko vrijeme morati biti strpljivi. Ima on prečeg posla. Nažalost, ne onoga koje bi birači očekivali od najveće oporbene stranke koja bi trebala biti korektiv ovih na vlasti i svojim ih kritikama gurati da budu bolji i samim tim korisniji onima koji su ih birali ili bili protiv njih.
Umjesto da se usredotoči na teme koje doista žuljaju obeshrabrenu naciju, Karamarko je udario u nacionalističke trublje i već je promukao od buđenja uspomena na Franju Tuđmana i veliko hrvatstvo iz tih vremena. Nakon što je iz čistog folklora ponovio sve loše ekonomske pokazatelje koje trpimo na svojim leđima, a za koje je uvelike zaslužna i stranka koju vodi, Karamarko se bacio na sebi najdraže teme. Istjerivanje nenarodne vlasti iz ormara da čitav svijet vidi koliko se odnarodila. E, to će nam tek kruha dati.
Pokušavaju rastočiti vrijednosti devedesetih godina, vraćaju se hrvatsko-srpskom pravopisu, brzopleto i nakaradno skidaju pokroviteljstvo nad Bleiburgom, odustaju od Pelješkog mosta koji će HDZ izgraditi čim opet dođe na vlast da ljudi budu 'spojeni hrvatskom zemljom' ... nizao je Karamarko zgražajući se.
Floskula na floskulu do Syrize
I na kraju tipično politička floskuletina – bit ćemo mnogo oštrija oporba! Ispalio je to bez iti jedne ideje pokrića, bez iti jednog primjera što bi ta njegova stranka napravila drugačije da su u poziciji vlasti, e da bi nam svima bilo bolje. Tko zna, možda i Karamarko pronađe neku vodu da se njome pozabavi. Sve dok narodu konačno ne dođe voda do grla, pa i ovim krajevima zapleše neka hrvatska inačica revolucionarne grčke Syrize, od koje su se (dok se još mislilo da bi mogli dobiti tamošnje izbore) zatresle gaće čitavoj Europi.
