Razorni potres koji je pogodio Sisačko-moslavačku županiju odnio je i sedam života. Među žrtvama je i osnovnoškolka Laura Cvijić koja je prije desetak dana, točnije 22. prosinca, proslavila 13. rođendan. Krikovi majke iz Petrinje obišli su Hrvatsku i rasplakali mnoge.
Njezina majka, inače prodavačica u trgovačkom centru u Petrinji, saznala je da je u potresu smrtno stradala njezina djevojčica. Laurino tijelo izvukli su iz ruševina, dugo su je oživljavali, ali nažalost spasa za djevojčicu nije bilo. Ispod njezine Facebook fotografije s proslave rođendana od prije 10-ak dana, mnogi su ostavili svoj posljednji pozdrav uz riječi: "Počivaj u miru, anđele", prenosi Večernji list.
Uslijed potresa život su izgubili djevojčica Laura Cvijić iz Petrinje, Franjo i Mario Tomić, Dušan Bulat,Darko Kožić i Mile Jurković iz Majskih Poljana i Stanko Zec iz Žažine.
Mladić poginuo u kući za koju je podigao kredit početkom godine
Majske Poljane su selo pokraj Gline u kojem živi oko 200 stanovnika. Tamo je od utorka ogromna tuga - iz sata u sat toga dana u poslijepodnevnim satima i navečer stizale su vijesti o poginulima. Njihova tijela su spasioci izvukli ispod cigli, crijepova i drvenih greda. Među petero mještana koji su izgubili život bili su otac i sin.
Mario Tomić radio je kao pravosudni policajac u glinskoj Kaznionici dok je otac Franjo bio umirovljenik koji je u penziju otišao radeći kao domar u školi. Obitelj Tomić u Majske Poljane doselila se sredinom 90-ih godina. Kako piše Večernji list, otac i sin skupa su poginuli kada se krov kuće urušio. Majka i supruga ove obitelji bila je na poslu za to vrijeme. Darko Kožić koji je imao samo 20 godina preminuo je sam u kući za koju je početkom godine podigao kredit. Nakon što se vratio s posla, na njega se sručio strop.
Dušanu Bulatu je nakon prvog potresa u ponedjeljak dopremljena pomoć - ljudi su mu poklonili peć i perilicu rublja te je bio na popisu i za drva za ogrjev. Međutim, nije ih dočekao. Velika tuga slila se i u Žažinu u općini Lekenik. U crkvi sv. Nikole i Vida bio je Božidar Škofač s još četvero ljudi. Među njima bio je i Stanko Zec, orguljaš star oko 77 godina.
Crkva se urušila
"Došli smo pokupiti vrednije stvari na oltarima, poput vezenih prekrivača, i skinuti jaslice. Orguljaš Stanko otišao je najlonom prekriti orgulje, da ih zaštiti od prašine. I u tom se trenutku to dogodilo. To je bio stravičan udar, vidio sam luster koji je visio sa svoda kako pada, baš se na tom središnjem dijelu počelo urušavati. Znao sam da će se urušavanje proširiti na rubove pa sam se brzo sakrio pod stolić. Zavukao sam se pod njega i nastala je strašna buka i prašina. Stolić je prekrila cigla i prašina, pa i klupe. Kompletan strop je pao, jedino su zidovi ostali. Bio sam zarobljen, trojica kolega pobjegla su u sakristiju i počela nas dozivati. Ja sam se odazvao, ali Stanko nije. Od njega nije bilo čuti ni glasa, vjerojatno je odmah umro. Zvali su hitnu koja je došla za desetak minuta.
U međuvremenu je dotrčao jedan čovjek, bos je dojurio, počeo je micati cigle i oslobodio me. Mislio sam da mi je slomljena noga, ali nije. Kad me podigao, mogao sam stati na nju. Priskočio je još netko i izvukli su me iz srušene crkve, dali mi vode. Sreća i Bog, imam samo blaže ozljede noge i nekoliko masnica od udaraca cigle po tijelu. Danas me boli, jučer nije. Bitno je da je živa glava na ramenu. Kolega orguljaš, na žalost, otišao je.
Ja sam vodio crkveni zbor, a on je svirao. Ima tri sina i ženu. Bio je jako angažiran u crkvi kao vjernik, uvijek je pomagao. Bio je dobar čovjek", ispričao je Božidar Škofač za Večernji list, čovjek koji je jako dobro poznavao poginulog Stanka.
Situaciju oko potresa iz minute u minutu možete pratiti OVDJE.
