Stari Neil i dalje snima albume brzinom svjetlosti pa ne treba čuditi što mu se ponekad zalomi i jedva prosječno ostvarenje.
Kroz 10 pjesama upozorava nas što automobili čine planeti i nostalgično zaziva mladenačke avanture s ceste, a sve to čini preko regresivnog garažnog beata i masnih akorda koje cijedi iz svog vjernog Les Paula. Nekom drugom bi ovakav album opako zamjerili, no na šarm i idealizam starog hipija nije moguće ostati ravnodušan čak ni kada zaista "mlati praznu slamu".
I takav, osrednji Young izrodit će par dragulja poput folk balade "Light a Candle" i "Just Singing a Song", pjesmi u kojoj nam je po tko zna koji put objasnio što sve ne valja s ovim svijetom i kako ga mijenjati.
Što se promašaja tiče, "Cough Up the Bucks" rijetko je neuvjerljiv obračun s lovcima na bogatstvo, naslovna stvar zvuči kao session kojim se Neil i bend zagrijavaju za svirku, a "Johnny Magic", priča o glavnom liku velikog heavy metal festivala djeluje kao vic kojeg autor nije znao dobro ispričati.
"Fork in the Road" nije baš nešto, ali može proći kao još jedna najava konačnog otvaranja mitskih i desetljećima najavljivanih Youngovih "arhiva".
