Nismo čuli doslovno ništa novo, ni na sadržajnoj ni na formalnoj razini. Pritom je strašno teško odlučiti tko je u Saboru bio lošiji. Premjer koji je branio izvješće o radu svoje Vlade ili šef oporbe koji ga je napadao napada radi. Dok se nakon obraćanja narodu kad su u pitanju ozbiljni državnici danima analiziraju poruke koje su tom prilikom upućene te zaključuje u kojem će smjeru država ići, ovaj Milanovićev govor teško da će i najveći štreber na drugoj godini politologije pročitati još jednom. Naricanje o ostavljenom mu kaosu nakon dvije godine jednostavno ne drži vodu, uvredljivo je za one koji ga slušaju i krajnje depresivno za one rijetke koji još nešto od njega očekuju.
Izostanak pravog konkurenta
Ali, valjda misli, što bi se sad mučio s predstavljanjem vizija i planova te davanjem nade deprimiranoj naciji kad mu je glavni suparnik Tomislav Karamarko (na ostatak oporbe izlišno je trošiti riječi). Čak i u poruci "devastirali ste Hrvatsku, zreli ste za odlazak", Karamarku je manjkalo bilo kakve uvjerljivosti. Teško je to uvjerljivo izreći vodeći stranku čiji su brojni članovi desetljećima devastirali, pljačkali i uništavali Hrvatsku. Utoliko ga čovjek mora razumjeti. Ostatak naklapanja o lexu, ćirilici, kao i dramatičan završetak s pozivanjem na vrhunaravni Tuđmanov autoritet već je viđen više puta.
Uslijedilo je već folklorno natezanje oko poslovnika, traženja stanki, bespotrebnih protesta jer se Milanović oko podneva usudio otići preko puta u Vladu i nastaviti s dnevnim poslovima. Kao da bi se nešto značajno dogodilo da je ostao u Saboru punih 48 sati?! Kad se sve zbroji i oduzme – jad i bijeda te potvrda davno stečene spoznaje da nam se ne piše najbolje s ovakvom vlašću, a još manje s ovakvom oporbom.
Izravan prijenos sramote
Ako u meni, koja još imam posao, današnja saborska predstava iznimno dobro plaćenih političara budi tako negativne emocije, ne mogu zamisliti kako je građanima koji mjesecima nemaju posla, kao ni nade da će ga uskoro naći. Ne mogu ni zamisliti kojim pogrdnim riječima oni opisuju izravan prijenos sramote koja im se odvija pred očima. Kao ni osjećaj beznađa jer satima nisu uspjeli čuti niti jedan konkretan plan kako dalje, u kojem roku ćemo što napraviti, do kojeg datuma ćemo za koliko tisuća smanjiti broj nezaposlenih, koliko će novih radnih mjesta biti otvoreno za godinu dana, koliko dugo se još moramo grčiti prije no što konačno počnemo disati... Ništa od toga, ni s jedne ni s druge strane sabornice. Bili su prezauzeti međusobnim predbacivanjima i optuživanjima da bi se bavili zadavanjem rokova samima sebi za postizanje bilo kakvih rezultata. No, rokove za konkretne zadatke daju si oni koji svoj posao shvaćaju ozbiljno. Ekipa koja je danas paradirala Saborom, nažalost, nije ozbiljna.
