Nakon nekoliko dana i noći u kojima je san dolazio na kapaljku, snu se sada napokon može dopustiti da svlada oči. Borba s vatrom bila je bespoštedna.
"Odspava se po noći, kad malo padne temperatura, kad nas pusti da odspavamo, ali to je vatrogasno srce koje moze sve", rekao je Ivo Franušić, zapovjednik JVP Dubrovacko primorje.
Na Pelješcu je kucalo njih 400. Vatrogasci su stigli iz cijele Hrvatske.
"Prvu noć smo imali krštenje, nismo spavali jedno 24 sata. Onda smo dobili jelo nakon nekih 12 sati pa smo morali odmah ići na požare", prepričao je Hrvoje iz DVD-a Kupinečki Kraljevac u Zagrebu.
Pustoš je ostala na tri tisuće hektara, izgorene su šume i vinogradi, no vatrogasci su spasili najvažnije, domove i živote.
"Da nije bilo vatrogasaca, koliko su radili bila bi mi izgorjela kuća, veliko im hvala i Bog im dao zdravlja", rekao je Miho iz Ponikva.
Vlastito zdravlje bilo je manje važno od borbe s vatrom.
"Bilo je situacija da Hitna pomoć počne odvoziti kolegu i onda on čuje preko radio veze da se opet razbuktao požar, nakon čega on zaustavlja Hitnu i moli ih da ga puste gasiti požar", rekao je zapovjednik JVP Konavle Mario Magud.
Kolegama na zemlji su pomagali i neprekidno u glavu vatrenoj zmiji udarali neumorni kanaderi.
"U zraku sam proveo osam sati i 20 minuta da bi što duže ostao na požarištu na Pelješcu. 20 minuta više je možda nečiji maslinik, vinograd ili kuća", rekao je zapovjednik eskadrile Davor Turković.
Današnja sanacija požarišta šetnja je parkom nakon svih pogibeljnih situacija.
"Uspjeli smo sačuvati cijelo, nikome nisu izgorili stambeni objekti nikome ne izgore", ponosan je Ivo Franušić.
Iako je epilog požara katastrofalan za područja na kojima su harali, svi se slažu - bez vatrogasaca bilo bi još i gore.
No ono najgore, nadaju se svi, napokon je
prošlo.
