Kako pronaći posao u Hrvatskoj velik je problem danas koje muči ogromnu brojku mladih ljudi.
Unatoč školovanju i iskustvu, radna knjižica i dalje ostaje neispisana, a ono što im preostaje kao eventualna opcija jest rad na crno ili rad na povremenim poslovima. Ili ostanak kod kuće.
Nakon našeg poziva čitateljima i čitateljicama da podijele svoja iskustva u pronalaženju posla u Hrvatskoj, javile su nam se dvije čitateljice, čije je razočaranje i ogorčenost postojećom situacijom u Hrvata veliko.
Unatoč silnom trudu, školovanju i želji da rade, realizacija je izostala. Pročitajte što su sve prošle...
''Prije dvije godine diplomirala sam na Pomorskom fakultetu u Splitu pomorski menadžment. Svih pet godina u roku. Godinu dana sam tražila posao, u tih godinu dana poslala sam preko 200 molbi, a od tih 200 dobila sam dva-tri maila odbijenice i možda četiri poziva za razgovor.
Pokušala sam i preko onog famoznog Mrsićevog zakona za 1.600 kn, ali ni od toga nije bilo ništa. Kada sam vidjela da neću uspjeti pronaći posao, odlučila sam se dodatno školovati. I to sam naravno završila u roku. Dok sam se školovala i dalje sam neprestano slala molbe. Ali nikako ništa.
Pro forma natječaji
Za jedan natječaj sam čak uspjela doći do vlasnice koja mi je rekla da je natječaj pro forma. Ne biram posao i šaljem svugdje molbu, od Tommyja do Brodospasa. Ali nikad ništa i onda se pitam jesam li šest godina uzalud bacila u školovanje'', ispričala nam je svoje gorko iskustvo čitateljica.
Otužnu sliku hrvatske stvarnosti i nedostatak bilo kakve nade u bolje sutra, unatoč obrazovanju i stečenom radnom iskustvu tijekom školovanja, ispričala nam je i druga čitateljica.
''Imam 28 godina i nezaposlena sam dvije godine. Završila sam Ekonomski fakultet u Zagrebu, po struci sam magistra ekonomije, poslovne ekonomije. Tijekom cijelog studija paralelno sam radila kako bih stekla znanja i vještine, ali ponajviše kako bi mi kasnije bilo lakše naći posao. Tada sam se nadala poslu u jednoj od 'prestižnih kompanija', gdje bih mogla graditi karijeru, a sada ne mogu naci posao ni kao prodavačica.
Sve zbog visoke naobrazbe i premalo radnog iskustva koji je upisan u radnu knjižicu. Naravno, studentski rad nitko ne vrednuje iako pojedini studenti rade konkretne poslove i nose odgovarajuće odgovornosti na pozicijama koje rade, a da ne govorim da bi na tim pozicijama trebali raditi ljudi kao sto sam ja sad (s diplomom i radnim iskustvom koje bi se trebalo priznati). Vjerojatno i vi znate nekog tko je radio takav posao ili ste to Vi.
Naslušala se pustih obećanja i mučnih razgovora
Isto kao i rad na crno, gdje sam radila u uspješnom odvjetničkom društvu. Naslušala sam se i obećanja da ću dobiti ugovor na neodređeno, ali to se nikad nije dogodilo. Zašto bi mene zaposlili kad mogu uzeti novog studenta ili nekoga za 1.600 kn?
O razgovorima za posao da ne pričam. Prvi razgovor na kojem sam bila nakon gubitka posla, bio mi je toliko traumatično iskustvo da sam trebala pauzu od mjesec dana da se ohrabrim i ponovno pokušam naći posao.
Neka od pitanja: jesam li u vezi, planiram li brak, kada planiram imati djecu, koristim li zaštitu za vrijeme odnosa, koliko je širok otok Hvar, bi li mi bio problem otići u štalu i pomoći ako je potrebno ili počistiti ured jer samo muški rade u tom uredu - zato i traže žensku osobu koja će im biti domaćica, čistačica i potrčko...
Posao je bio u jednom uredu. Nakon toga su se nizali razgovori u 'prestižnim' kompanijama, pro forma (trajali bi 5 minuta) ili bih došla do zadnjeg kruga, a onda bi saznala da su uzeli osobu koja nije bila na natječaju. Iz manjih kompanija mi se nitko nikad nije ni javio.
Kada sam se žalila na jedan razgovor na burzi su mi rekli da ne gubim nadu, da ima svakakvih stvari, ali da ne uzimam to k srcu. Svašta. Ja ne mogu ni za 1.600 kn ići raditi jer imam malo manje od godine upisanog radnog staža. Kad bi mi priznali studentski rad imala bih oko pet godina radnog iskustva. Ali nažalost ne priznaju.
Nadam se da će to netko od potencijalnih poslodavaca i prepoznati i cijeniti ili mi barem pružiti priliku da pokažem svoje sposobnosti i mogućnosti'', ogorčena je naša čitateljica.
Kontaktirali smo i poznati hrvatski portal MojPosaokako bi svojim iskustvom i savjetima možda olakšali potragu za poslom onima koji već polako gube svaku nadu u bolje sutra.
Iako je svačija priča specifična, prema iskustvu koje imamo na portalu MojPosao, općenito tražiteljima posla dajemo neke osnovne smjernice koje mogu olakšati potragu za poslom ili je učiniti uspješnom, objasnila je za Danas.hr Petra Rulek, specijalist marketinga.
Uvijek je bolje ciljano se prijavljivati na manji broj oglasa te svakoj prijavi posebno prilagoditi molbu i životopis, nego slati generičku molbu i životopis na velik broj poslodavaca.
Molbu i životopis uvijek detaljno provjerite, obratite pažnju na gramatičke greške koje se vrlo često potkradaju, kao i na točnost kontakt podataka.
U molbi ukratko objasnite zašto ste zainteresirani za navedeno radno mjesto i što možete ponuditi poslodavcu, umjesto da govorite o tome što on može ponuditi vama.
Molba nije prilika da ispričate svoju životnu priču - držite se tema vezanih uz posao!
Imate li radno iskustvo, životopis je dokument u kojem je dobro istaknuti svoja postignuća, a ne samo opis posla. Postignuća možete izraziti brojčano ili ukratko opisati.
Iako je dodatno ulaganje u znanje dobrodošlo, nije jedino u što možete ulagati – ulažite svoje vrijeme u volontiranje kako biste stekli radno iskustvo. I sami imate iskustva s traženjem posla u Hrvatskoj? Pitali su vas neprimjerena pitanja, nitko vam nije odgovarao na zamolbe ili ste se ugodno iznenadili? Pišite nam na adresu vijesti@portal.net.hr i podijelite s nama vaša iskustva.
