Izmjene Zakona o radu su, iznenađujuće, postale reformska mjera, koja je završila i u Nacionalnom planu oporavka i otpornosti. Osim što je već poznato da Vlada nastoji regulirati rad na daljinu i na virtualnim platformama, što joj zasad ne polazi za rukom, čini se kako su u Banskim dvorima odlučili ubaciti i dva nova elementa, piše Večernji list.
Naime, Vlada Andreja Plenkovića, pritisnuta negodovanjem javnosti i prosvjedima sindikata, morala je prije nekoliko godina odustati od produljenja radnog vijeka sa 65 na 67 godina. Iz Bruxellesa na to gledaju kao na veliki korak unazad, pa sada nastoje nekako progurati staru ideju novim izmjenama zakona koji se samo rubno bavi mirovinskim sustavom.
Produljenje radnog vijeka
Iako naš Zakon o radu, ali i Zakon o mirovinskom osiguranju navode kako radni odnos prestaje s navršenih 65 godina života, postoji inicijativa koja, po uzoru na slične zakone u drugim zemljama, traži da se dob uopće ne spominje kao razlog odlaska u mirovinu. Tako bi se mogao progurati stari prijedlog, da se radni vijek postupno produljuje za tri mjeseca do 67. godine, čime bi se, smatraju, omogućilo svima koji žele i mogu da rade dulje.
I poslodavci su tada negodovali jer se nisu htjeli dovesti u situaciju da moraju osigurati nastavak rada ljudima koji sa 65 godina ne žele ići u mirovinu, a potom isplatiti visoke otpremnine, ako taj produljeni rad njihovim zaposlenicima ne bi odgovarao. No, Vlada je tu ideju uklopila u Nacionalni plan oporavka, gdje će se isplata sredstava mjeriti realizacijom reformi. Poslodavcima je problematično i to što snose sve troškove bolovanja ako zaposle osobu stariju od 65 godina.
Sam prijedlog su prvi put iznijeli sindikati u okviru kampanje "67 je previše", predstavljajući ga kao manje zlo. No, time vjerojatno neće biti oduševljeni mladi znanstvenici i asistenti u obrazovnom sektoru, jer će dulji radni vijek njihovih starijih kolega značiti i manje šanse za napredovanje.
Sindikalni porez za nečlanove
Govoreći o sindikatima, oni iz javnog sektora, a tu je najglasniji Vilim Ribić, traže uvođenje plaćanja sindikalne članarine i za one koji nisu članovi sindikata. Naime, smatraju da nečlanovi sindikata koriste prava koja su sindikati izborili, ali ničim ne pridonose njihovu radu. To bi bio svojevrsni sindikalni porez koji bi se kretao između jedan i dva posto mjesečne plaće, što je trenutno iznos sindikalnih članarina. Čini se kako se tom razmišljanju priklonila i Vlada.
"Potrebno je uspostaviti ravnotežu između financijskih obveza članova sindikata i ugovorenih prava iz kolektivnih ugovora koja konzumiraju svi radnici, a sve u cilju promicanja socijalnog dijaloga i jačanja sindikata, posebice u okolnostima sve rjeđeg participiranja radnika u sindikalnom djelovanju, odnosno u kolektivnom pregovaranju. Razmotrit će se više modela radi pronalaženja onoga koji će dati optimalan odgovor. Neki od predloženih modela su: uvođenje naknade za korištenje prava iz kolektivnih ugovora za radnike koji nisu članovi sindikata, model vremenskog ograničenja primjene prava iz kolektivnog ugovora na radnike koji nisu učlanjeni u sindikat te model ugovaranja dodatnih prava samo za članove sindikata", piše u Vladinu Planu oporavka.
Treba reći da su kolektivni ugovori rjeđi u privatnom nego u javnom sektoru, pa bi sindikalnim porezom bili obuhvaćeni uglavnom zaposlenici državnih i javnih službi.
