Prije 30 godina, 22.rujna 1991. godine, hrvatski su branitelji upisali jednu od ključnih pobjeda već na samom početku Domovinskog rata, koja je imala dalekosežne posljedice na daljnji tijek Domovinskog rata. Tog je dana, naime, oslobođen grad Varaždin, a obrambenim akcijama, osvajanjem važnih vojnih objekata i skladišta te pregovorima cijeli korpus tadašnje jugo-vojske prisiljen je na predaju. U toj pravovremeno i pomno planiranoj akciji, hrvatske snage zarobile su velike količine naoružanja i vojne tehnike koje je kasnije bilo raspoređeno po drugim dijelovima Hrvatske.
Zaplijenjene ogromne količine oružja
Jedan od onih koji su planirali, ali i provodili ovu akciju je Vjeran Rožić, tada operativac u 104.brigadi HV. U razgovoru za portal Net.hr, Rožić kaže kako su se zaplijenjenim oružjem manjim dijelom naoružali varaždinski branitelji, jer njima nije toliko toga trebalo.
"Gledalo se da se čim prije i čim žurnije tenkovi, transporteri, haubice i druga sredstva dostave gdje su potrebnija, prema prvoj crti bojišta", govori Rožić u razgovoru za Net.hr.
Vjeran Rožić, jedan od ljudi koji je sudjelovao u važnoj operaciji 22. rujna 1991. u Varaždinu
U akciji oslobođenja Varaždina zarobljena su 84 tenka, 71 oklopni transporter, 12 komada samohodnih PZO oruđa 90 mm, 7 komada SH haubica 122 mm gvozdik, 4 komada VBR-a plamen, 4 komada VBR-a oganj, 6 komada borbeno oklopnih vozila 1, 11 komada borbenih oklopnih vozila 3, 18 haubica 152 mm, 18 haubica 155 mm, nekoliko desetaka tisuća komada pješačkog naoružanja koje je bilo dostatno za deset pješačkih brigada, nadodaje Rožić i 250 raznovrsnih vozila i inženjerijskih strojeva.
Rožić se prisjeća da su još od Krvavog Uskrsa bili uvjereni da će prije ili kasnije doći do oružanog sukoba.
"Mi smo se cijelo vrijeme pripremali. Mi smo već 6.,7., 8. mjesec vrlo intenzivno radili obuku pripadnika, onda su to bile specijalne snage teritorijalne obrane. Svaka općina imala je svoju teritorijalnu obranu i imala je pričuvne vojnike. Kako su gotovo svi, 99 posto je bilo hrvatskog pučanstva, odnosno bili su Hrvati, ljudi su bili zainteresirani za tu obuku i nismo imali nikakvih problema", kaže Rožić.
Sekretarijati za obranu imali su dio koji je bio namijenjen za ciljane obrambene pripreme pa su s njima dogovorili izradu betonskih blokova, čeličnih protutenkovskih ježeva, što se koristilo za zaprečavanje.
"Mi smo planirali na nekim važnijim prometnim pravcima, nekih 10 do 15 punktova koje bi zapriječili i onda bi se to miniralo sa protutenkovskim minama i sa određenom količinom eksploziva. Uz svaku takvu prepreku bilo bi nekoliko pripadnika postrojbe koji su paljbom, odnosno vatrom, štitili te prepreke. To je sve bilo isplanirano i uvježbavali smo; mi smo u osmom mjesecu imali dvije vježbe sa protudiverzantskom satnijom i sa samostalnom satnijom“, veli Rožić.
Na petak 13-ti stigla je zapovijed...
"31. kolovoza smo izveli vježbu gdje smo pokazali da smo naoružani sa protuoklopnim sredstvima, puškama i tako dalje. Pripreme su išle stalno“, dodaje.
"13.9., to je bio petak 13, sjećam se, došla je zapovijed tadašnjeg predsjednika dr. Franje Tuđmana o obustavi svih energenata i blokadi vojnih objekata na području Zajednice općine Varaždin. Mi smo tad krenuli, protudiverzantska satnija je mobilizirana. Ona je izašla, firme koje su imale ježeve i betonske blokove su to dopremili, vojnici su izvadili mine i minsko-eksplozivna sredstva, to su minirali i napravljena je blokada; ne na vanjskim rubovima, nego smo blokirali gotovo same vojarne i nešto na vitalnim pravcima. Onda je krenulo…", kaže Rožić.
U blokadi su sudjelovali i policajci Policijske postaje Varaždin, rezervni i pričuvni sastavi, a Specijalna postrojba PU varaždinske imala je specijalnu zadaću upasti u vojarnu. Nositelj uspostave zaprečavanja je bila protudiverzantska satnija 104. brigade, a sudjelovale su specijalne postrojbe u Novom Marofu oko Banjšćine i u Ivancu oko vojnog objekta na Ivanščici. Također, u ovoj akciji sudjelovao je i dio pete bojne 1. gardijske brigade Zbora narodne garde, naoružana skupina Orion i odredi Narodne zaštite, dok su preko Drave su bile raspoređene postrojbe Hrvatske vojske iz Međimurja, konkretno iz Čakovca.
"Vojno kada se gleda, to nije jako puno ljudi, isto tako i prostorno, kao i po broju angažiranih vojnika i sredstava, ova operacija spada na taktičku razinu, ali je ostvarena pobjeda strategijskog značenja“, kaže Rožić.
Ozbiljnost i sustavan pristup svih vojnika na svim razinama, i svim područjima života i rada, pod vodstvom kriznog stožera i umješnim vojnim vođenjem i zapovijedanjem pukovnika Ivana Rukljića rezultirao je ovom pobjedom.
"Moramo reći da je istovremeno sve radilo – škola je išla, ali ne svaki dan, zdravstveni sustav je radio, gospodarstvo je radilo, novine su izlazile, dućani su radili, sve je radilo, sve je funkcioniralo, iako smo bili u ratu“, pojašnjava nam Rožić.
Osmorica hrabrih upala u vojarnu
Akciju je pohvalio i sam predsjednik Franjo Tuđman. "Postigli ste uspjeh kakav još nije zabilježen u Hrvatskoj. Oslobođenjem vašeg grada, otvoren je put oslobođenju cijele naše domovine", kazao je.
Veliku ulogu u akciji imali su pripadnici specijalne postrojbe PU varaždinske. Njih osmorica - Slavko Čečura, Srećko Horenec, Milivoj Risek, Slavko Vudrag, Slavko Martinković, Franci Kešina, Anđelko Smolek i Ivo Loborec - upali su u varaždinsku vojarnu te je zauzeli, a time i zauvijek otjerali agresora s varaždinskog područja.
Bitka za Varaždin pomno je opisana i u knjizi Povjesnice Specijalna jedinica policije PU Varaždinske RODA u Domovinskom ratu, autora Tomislava Šulje.
"…U tjedan dana varaždinskog rata, hrvatske snage redom su zauzimale vojarnu 15 Maj (17. rujna), vojarnu Jalkovečke žrtve (19. rujna), veliko vojno skladište na Varaždinbregu (20. rujna) i konačno 22. rujna vojarnu Kalnički partizani. U toj vojarni bila je smještena 32. Mehanizirana ‘A’ brigada JNA kojom je zapovijedao pukovnik Berislav Popov, najbolje naoružana, opremljena i ljudstvom popunjena postrojba, zbog čega je ova vojarna predstavljala najjače uporište šire regije Varaždina. Upravo zbog snage tih argumenata pukovnik Popov zagovarao je do pada vojarne otpor, iako je bilo očito kako je situacija za opkoljene i demoralizirane pripadnike JNA sve nepovoljnija“, opisuje autor događaje za vrijeme ratne 1991. godine.
'Vojska je bježala, donesena je odluka da je osvojimo'
Tih se dana za potrebe spomenute knjige prisjetio i ratni zapovjednik Roda Goran Mihalić.
"Okružili smo vojarnu koja se tada zvala Jalkovečke žrtve te uskoro dolazi do žestokih obostranih okršaja. Bio je to pravi rat. Njihova vojska počela je već bježati van vojarne i donesena je odluka da ju osvojimo. Uostalom, bili su to prijelomni trenuci blokade i naša je procjena bila da je trenutak idealan za našu korist. Upali smo, osvojili vojarnu, oslobodili vojnike po kojima su već i njihovi počeli pucati i oduzimati im slobodu ako bi pokušali bježati“, prisjetio se Mihalić.
Varaždinski dani rata
"Uglavnom, odlučno smo upali unutra, nastao je okršaj, oni su imali poginulog i ranjene i nakon sat i pol – dva žestokih okršaja, predali su se, zajedno s njihovim zapovjednikom, pukovnikom Davidovićem. U međuvremenu, jedan naš vod, u suradnji s drugim postrojbama, opsjedao je vojno skladište na Varaždinbregu. Tamo je ipak zapovijedao jedan pametniji oficir koji je bio svjestan neizlazne situacije i ubrzo se predao. Dobra je to odluka bila jer nije imao nikakvu mogućnost otpora, osim da digne skladište u zrak, a onda bi tamo bilo na stotine mrtvih, uključujući sve njih unutar vojarne. Nakon toga preostalo je osvojiti vojarnu Kalnički partizani kojom je zapovijedao pukovnik Popov, po meni očito malo lud čovjek. Taj do predaje nije prezao ni od čega. Bez grižnje savjesti je granatirao po gradu po svim mogućim ciljevima, uopće ne mareći za civilne žrtve. No karte su se promijenile kada on više nije imao komunikaciju, logističku potporu, pomoć avijacije koja je isto tukla po ciljevima u gradu, a i vojska mu je sve više počela masovno bježati. U svemu tome, osvajanje vojarni za nas je proteklo pozitivno. Unatoč bliskoj borbi, nismo imali ljudskih žrtava već nekoliko ranjenih pripadnika postrojbe”.
Nakon ove važne pobjede, te su nedjelje građani Varaždina izašli su na ulice slaveći pobjedu i branitelje.
Grad Varaždin i Varaždinska županija, koja usput obilježava i Dan branitelja Varaždinske županije, 30-tu obljetnicu oslobođenja obilježit će brojnim događanjima i zbivanjima, koja završavaju u subotu svečanim mimohodom, kojem će prisustvovati i predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović.
S ponosom se prisjećaju ratnih dana
Župan Varaždinske županije Anđelko Stričak u razgovoru za Net.hr istaknuo je da je oslobađanje Varaždina jedan od ključnih događaja na početku Domovinskog rata.
"S ponosom se prisjećamo tih dana te ćemo ih dostojanstveno i svečano obilježiti. 1991. godine, tada zarobljavanjem cijelog 32. korpusa Jugoslavenske armije, Hrvatska je došla u poziciju da je mogla naoružati svoje postrojbe i samim time se daleko bolje oduprijeti agresoru.
To je 1991. jednim dijelom bila prekretnica u ratu, jedna dobar početak svega onoga što je poslije slijedilo, nadodaje Stričak, koji kaže da je bitno naglasiti da se dva grada-simbola Domovinskog rata, Vukovar i Knin, vežu uz varaždinske branitelje.
"Vukovar je vezan uz varaždinske policajce, a Knin uz varaždinske gardiste“, kaže župan Stričak.
Stričak je zahvalio svim Varaždinkama i Varaždincima koji su svojom požrtvovnošću i hrabrošću uspjeli obraniti Varaždin te je svima čestitao današnji dan.
