Tu večer padala je susnježica, bilo je hladno, a pred dom obitelji Zec oko 23 sata stigla su četvorica pripadnika pričuvne postrojbe MUP-a - Siniša Rimac (18), Munib Suljić (32), Igor Mikola (20), Nebojša Hodak (25) i djevojka Suzana Živanović. Svi pod zapovjedništvom Tomislava Merčepa.
Poznati zagrebački mesar Mihajlo Zec (38) otvorio je vrata svog doma u Ulici Poljanička broj 22, na zagrebačkoj Trešnjevci. Znao je neke od pristiglih.
U kući su bili i njegova supruga Marija (36), djeca Aleksandra (12), Dušan (10) i Gordana (7). Mališani su spavali.
Došljaci, koji će uskoro postati zvjerske ubojice, došle su pretresti njihov dom s namjerom da uhite Mihajla zato što je navodno bio u vezi s pobunjenim krajinskim Srbima.
Isprevrtali su sve, uzeli sve vrijedno i krenuli. Pratio ih je Mihajlo do njihova kombija, navodno je bilo i rasprave. A onda se čuo hitac. Jedan, pa opet, još jednom… Siniša Rimac ispalio je nekoliko metaka u Mihajla koji se beživotno srušio pred pragom svog doma. Obdukcija će pokazati - prostrijeljen je u glavu, prsa, nekoliko metara ispaljeno je dok je već ležati na podu.
Supruga Marija prestravljena je potrčala van, zvjerska družina pokušavala je pobjeći. No Marija je bila kraj kombija, dotrčala je i 12-godišnja Aleksandra…
Neželjene svjedokinje, oči koje su previše vidjele. Ni dječja nevinost, ni bol supruge, nisu bili dovoljni da u tom trenu zaustave uniformirane ljude. Mučna noć puna krvi, nastavila se...
Aleksandru i Mariju utrpali su u vozilo, u pokušaju bijega udarili su svojim kombijem u ogradu i drugi automobil, a potom se odvezli u nepoznato. Dvoje mlađe djece, Dušan i Gordana, ostali su u svom domu.
Branko Lazarević, nekadašnji šef ekipe za očevide Policijske uprave zagrebačke koji je vodio očevid ubojstva obitelji Zec tog 7. prosinca 1991, za Tportal ranije je izjavio da je susjed pokrio oči Dušanu kako ne bi vidio mrtvog oca kako leži u dvorištu.
"Došao sam u tu ulicu i zatekao ekipu za očevid, već je bila stigla. Kao šef odsjeka za očevide, bio sam dužan informirati načelnika o tome. Čovjek je ležao u blatu pored ceste uz koju mu je kuća. Pogledao sam, informirao se o osnovnim stvarima. Bio sam u kući. Pogledao sam prvi kat. Kuća je bila ispremetana, ispreturana, povađene ladice. Oni su tražili lovu. Zec ju vjerojatno nije dao, pa su tražili sami. Uzeli su nešto oružja i novca", prisjećao se Lazarević.
Iako noć, na mjestu stravičnog ubojstva, stiglo je mnogo policije. Razgovarali su 50-ak ljudi u ulici gdje je Mihajlo ubijen. "Ljudi su provirivali kroz prozore i gledali što se događa, a netko je i zapisao registraciju i preko te tablice saznalo se čiji je auto", prepričao je Lazarević. Uskoro su shvatili - registarske tablice bile su policijske.
Istraga je polako otkrivala detalje, od 12. do 16. uhićeni su Nebojša Hodak (25), Munib Suljić (32), Siniša Rimac (18), Igor Mikola (20) i Snježana Živanović. Priznali su mjesto na koje su odvezli Marija i Aleksandra.
Za istražitelje uslijedilo je novo mučno otkriće. I one su već bile mrtve, likvidirane na Sljemenu kod planinskog doma Adolfovac. Ekipa za očevid je stigla, kraj doma bio je brežuljak s otpadom. Otkopali su hrpu sa već smrznutom zemljom i smećem i tamo su ih našli. I Aleksandri i Mariji pucali su u glavu…
Izvirila je ljubičasta kućna haljina Marije, a onda se pojavilo i djelo djevojčice u tamnoplavoj trenirci. Djevojčica je bila svezana, i ruke i noge, kasnija će istraga potvrditi da ju je likvidirao Munib Suljić automatskom puškom Heckler & Koch pucajući joj u zatiljak.
Navodno je Siniša Rimac, ubojica njena oca, tražio da se djevičica poštedi, ali svi drugi bili su protiv. "Ubili ste mi tatu, nemojte mi ubiti i mamu", govorila je Aleksandra prije smrti, prepričao je jedan ubojica. No za njih je ona previše vidjela. Tijelo djevojčice pronašli su tako da joj je desna potkoljenica bila oslonjena na glavu majke, imala je papuču na njoj.
Ubojice su priznale i gdje su sakrili oružje, pronašli su kombi sa streljivom i eksplozivom. Unatoč priznanju, zvjerska petorka puštena je na slobodu zbog proceduralih grašaka i zato što su ubojstvo priznali bez prisustva odvjetnika. A drugih svjedoka likvidacije nije bilo...
Munib Suljić,Igor Mikola i Siniša Rimac osuđeni su 2005. godine, ali zbog ubojstva nepoznatog muškarca. Kaznu od 10 godina dobio je Suljić koji je prvi zapucao.
Rimac je osuđen na osam godina dok je Mikola kao pomagaču ubojstvu osuđen na pet godina zatvora. Kao zapovjednik postrojbe koja je na kutinskom, zagrebačkom i pakračkom području nezakonito uhitila 52 ljudi, od kojih su 43 ubili, pravomoćno je osuđen Tomislav Merčep.
Preživjelom dječaku Dušanu i sestri Gordani država je isplatila jednokratnu novčanu pomoć u iznosu od 1,5 milijuna kuna 2004. godine.
