Postoje izvođači koji će u Zagrebu zauvijek imati status 'svete krave' i u našem glavnom gradu s lakoćom privući tisuću do dvije ljudi, bez obzira u kojem se stanju u datom trenutku nalazila njihova karijera.
Ovu tvrdnju posljednjih su godina dokazivali i omiljeni nam gosti The National, još uvijek dobrostojeće 80's ikone Simple Minds, ali i tragikomični vampiri iz Sisters Of Mercy koji su, više od 20 godina nakon zadnjeg posjeta studiju, rasprodali Tvornicu kulture, odnosno Klaonicu.
MarkLanegan ni u kojem se slučaju ne smije gurati u isti koš sa spomenutim darkerskim karikaturama iako se teško oteti dojmu da kod nas svira više nego bilo gdje drugdje i redovno izvodi manje-više identičan koncert.
Ovoga puta, svojim je tmurnim blues i grunge odama samoći, očaju i svemu što su mu oduzeli heroin i autodestrukcija otvorio novu koncertnu lokaciju u gradu, veliku dvoranu Laube, nedavno pokrenutog 'prostora za umjetnost i ljude'. Interijer je Langenovoj mračnoj glazbi odgovarao zaista savršeno, no do iduće svirke na ovom mjestu, ekipa iz Žednog uha na nekim će stvarima morati poraditi.
Kvaliteta zvuka dosta je oscilirala, izlasci iz dvorane u potrazi za kemijskim WC-ima pomalo su podsjećali na neki suludi skeč Monty Pythona, a zbog preniske pozornice Marka i njegov bend je kako spada moglo vidjeti samo prvih sedam-osam redova i oni visine prosječnog košarkaša.
Što se tiče same svirke, tu pretjeranih zamjerki i nije bilo.
U osnovi se radilo o reprizi nastupa iz Pauka na kojem su dominirale pjesme s tada aktualnog albuma 'Blues Funeral' i najboljeg izdanja njegove samostalne karijere, istinski prekrasnog 'Bubbleguma'.
Lanegan je savršeno odradio ulogu princa tame koji bez obraćanja publici predvodi svoj bend poput kapetana koji stoji na pramcu dok njegov brod guta olujno more. Mračnim baritonom izmamio je poneku suzu suicidalnim baladama 'When Your Number Isn't Up' ili 'Death Trip To Tulsa' koje s vremenskim odmakom ipak djeluju kao manje uzbudljiv dio njegovog repertoara. Zato su garažni midtempo 'Hit The City', odnosno elektronikom i indiejem obojane 'Harborview Hospital' i 'Killing Season' zvučale zaista fenomenalno, nimalo lošije od najboljih trenutaka bivšeg mu, beskrajno utjecajnog i veličanstvenog benda ScreamingTrees.
