Osječanin Mario Sraga prije dva mjeseca bio je na životnom raskršću. Odrađivao je otkazni rok u tvrtki u kojoj je radio posljednjih osam godina, a naznaka za nekim drugim poslom nije bilo. A onda je, kroz razgovor s prijateljem, saznao za slobodno radno mjesto u Njemačkoj, piše Glas Slavonije.
Dva mjeseca kasnije, taj 34-godišnji strojarski tehničar radi u gradiću Schwarzachu u Bavarskoj i kaže da mu je odlično. Novinarki Glasa Slavonije najprije je govorio o okolnostima svoga odlaska iz Osijeka i Hrvatske ističući kako novac, odnosno plaća nije jedini problem.
'Pa pogledajte gdje živimo, u raju!'
"Problem je sve drugo kod nas. Od završetka školovanja promijenio sam desetak poslova, uglavnom zato što poslodavac nije plaćao ili sam postao višak radne snage ili sam dugi niz godina radio na određeno, kao što sam posljednjih osam godina radio u TDR-u. Sve se svodi na samovolju hrvatskih menadžera koji umjesto da zaštite zaposlenike, još ih i zakidaju za njihova prava. To nije tako u drugim zemljama gdje posluju te multinacionalne kompanije. Ovdje, u Njemačkoj, kako se dogovoriš s poslodavcem, tako je. Nema sitnih slova koja si trebao čitati u ugovoru, pa si na kraju zakinut za svoja prava i novac. Zaposlenika se poštuje, a odmor i slobodni dani su "zakon". Sasvim neka druga priča", priča Mario.
Njegov cimer u Njemačkoj, također Osječanin Zoran Marinković, u Njemačkoj je već tri godine nakon što je ostao bez posla, ali i bez otpremnine.
"Iz tako bezizlazne situacije odlučio sam se izvući odlaskom u inozemstvo i nisam pogriješio. Pa pogledajte gdje živimo. U raju", kaže zadovoljni Zoran aludirajuči na pitoreskno mjestašce s otprilike tri tisuće stanovnika u kojemu on i Mario žive i rade.
'Kad dođu u Njemačku mnogi čine ove greške...'
Početničke plaće ondje su nešto ispod 2.000 eura, ali uz zalaganje moguće je brzo napredovati i osjetiti to i na dohotku. Zoran i Mario iznajmili su prostran, moderno uređen dvosobni stan za samo petstotinjak eura u što su uključene i režije. Za takav stan bi u Münchenu, udaljenom sat i pol vožnje, plaćali oko 1400 eura.
Zoran kaže da problema može biti kada se na rad u Njemačku dolazi posredstvom neprovjerenih agencija. Također ističe da naši ljudi griješe izbjegavajući njemačke poslodavce zbog nepoznavanja jezika te što posao najčešće traže u velikim gradovima gdje je smještaj skup i mora se platiti bar nekoliko mjeseci unaprijed. Na koncu, kaže, to završi time da mnogi rade posve druge poslove od onih koji su im obećani, a ostaju i bez plaće i smještaja pa se razočarani vraćaju kućama.
No, Zoran i Mario ne pomišljaju na povratak jer u Hrvatskoj ne vide perspektivu. Žele živjeti u uređenoj državi gdje će se njihov rad biti cijenjen na odgovarajući način.
Ne pomišljaju na povratak u Hrvatsku
Dolaskom ljudi iz Hrvatske zadovoljan je i načelnik Schwarzacha Georg Edbauer. "Ljudi koji dolaze u naše mjesto i naše okruženje su vrijedni ljudi, koji žele raditi, a ne stvarati probleme i nama je drago što su tu. Mislimo da je to za našu zajednicu pozitivno", kazao je načelnik za Glas Slavonije napominjući kako se u njegovom mjestu u zadnje vrijeme bilježi porast broja radnika iz istočne Europe.
U tom su mjestu, kaže, prije četrdeset godina bile čak dvije pivovare, a danas jedna obavlja samo distribuciju, dok je druga zatvorena. Načelnik Edbauer kaže kako je u tim dvjema pivovarama nekoć radilo više od dvije tisuće ljudi, a danas svega njih nekoliko desetaka. Stoga se, kaže, u mjestu okreću novim oblicima zapošljavanja, primjerice u zdravstvu i turizmu.
"Primjetili smo i da nam dolaze mladi ljudi, pa ćemo se usredotočiti na stvaranje boljih radnih i životnih uvjeta za njih", kazao je Edbauer. Mario i Zoran skrasili su se u Schwarzachu i zasad ne pomišljaju ići nekamo drugdje, a kamoli na povratak u Hrvatsku. "Mi smo svoj životni put pronašli. U Hrvatsku ćemo dolaziti u obilazak rodbine, na godišnje odmore s obitelji, ali za stalno - ne vjerujemo", odlučni su obojica.
