Prije par godina Ministarstvo unutarnjih poslova nabavilo je vozila opremljena vodenim topovima i drugim gadgetima korisnim za prosvjede. Moramo li gledati kako se situacija zagrijava do usijanja, odnosno do točke da ih i upotrijebe? Zašto provjeravati koliko je to vjerojatno?
Uskoro će se na Hrvatski zavod za zapošljavanje prijaviti još kojih desetak tisuća ljudi. Nažalost, vidjeli smo kakva objašnjenja za to nudi Jadranka Kosor. Priče kako je za to kriv popis stanovništva samo antagoniziraju ljude. Ekonomisti predviđaju da će se rast nezaposlenosti nastaviti do travnja, o čemu ćemo doznati u svibnju. I što onda? Ponovno će okriviti građane što nije donijela novi Zakon o radu?
To je posvađano s razumom na više razina: em zato što kolektivni ugovori sputavaju ambicije jedino države da svojim zaposlenicima smanji prava, em zato što je smiješno za vlastiti kukavičluk kriviti građane. A to se dogodilo i kod rezanja budžeta i kod radničkih prava.
Kad djeca viču: Naoružajte nas!
Darka Milinovića tek treba čuti u iduća dva mjeseca. Što li će ispaliti ovisi o njegovoj mašti, koja je, uvjerili smo se, dovoljno razigrana da izjavi kako ljudi koji su dobili otpremninu zapravo ne zaslužuju prestižnu titulu nezaposlenog.
Zatoplit će. Ljudima će se dati stajati na ulici, za razliku od jučerašnjeg smrzavanja na minus dva Celzijeva stupnja. Znaju da je predizborna kampanja i sigurno je da će iz HDZ-a, razjedinjenog kakav trenutno jest, iscuriti kojekakve gadosti što se čuvaju za predizbornu godinu. Možda će se naći netko artikuliraniji od Ivana Pernara da pozove na prosvjed. U prvom pokušaju okupio je svega troje ljudi pred Vladom, što govori o njegovim mobilizacijskim sposobnostima. Glasom puštenim u dijelu medija, dovukao ih je oko 200, među kojima je bilo podjednako onih tiših, "lijevih" i onih glasnih, što naginju desnici.
U toj šačici ljudi našlo se i nekoliko mladih, a ćelavih. Jedan je u Ćirilometodskoj viknuo: "Naoružajte nas!" Nije li to krasno? To nam sada treba? Da nakon jedva 15 godina od rata ljudi krenu razbijati po ulici? Što kad se netko mudriji sjeti organizirati prosvjed na neradni dan ili nakon radnog vremena pa se odazove više ljudi?
A znamo da u Banskim dvorima uglavnom nemaju pojma što rade. Nikoga oni ne izvlače iz krize. Ništa im nije palo na pamet da potaknu zapošljavanje i da kupnja stana i dan-danas ne izgleda grozomorno. Jasno je da je korupcija privremeno obustavljena u svrhu održavanja sadašnjeg stanja i da Popijač ne zna proizvoditi ništa osim dubljeg jaza između svojih kolega u HUP-u i ostatka većine kojoj sadašnje stanje ne odgovara. A puno nezadovoljnih na jednom mjestu može izroditi koješta nevaljalo.
I znamo da pad Vlade ne znači odgađanje ulaska Hrvatske u Europsku uniju, a sve i da je tako, ljude manje-više boli briga za to. Ako je vjerovati Eurobarometru, za EU je niti 30 posto stanovništva.
Uvrede s ulice
Premijerka se nije još oglasila po pitanju govora mržnje upravljenog prema njoj i njenoj Vladi s ulice, s druge strane sjajnih, novih policijskih ograda postavljenih kao barikade na svim prilazima Markovom trgu. Što reći nakon što ti kažu da si 'peder' i 'mučko đubre', što se jučer moglo čuti?
Ili nakon prošloga tjedna? Najprije se od broja nezaposlenih branila bijegom, a onda je održala onaj bijedni igrokaz na sjednici Vlade. Zar je uistinu održavanje na vlasti stranke, čiji su bivši (i sadašnji?) članovi godinama isisavali novac iz državnih poduzeća, njen osnovni posao?
Ali, stvarno je sramotno da joj nije loše od prizora nabrijanih klinaca koji im viču da su lopovi i da je ovo tek početak, dok joj radno mjesto od gađanja jajima štiti kordon policajaca. Svakome tko je iole normalan, a vidi rulju na ulici kako izvikuje onakve uvrede, pa makar se ona sastojala od 200 ljudi, trebalo bi biti muka. A u pravu su. U pravu su i kada govore da oni dokoličari iz SDP-a čekaju da im vlast padne u krilo i pristaju na gadosti poput zakona kojim im sadašnja vlast u amanet ostavlja mogućnost kontrole nad javnom televizijom.
Ružno je što ni hrvatsko društvo nije dovoljno obrazovano i odgovorno da se u njemu nađu ljudi s dovoljno hrabrosti i integriteta da kroz sustav naprave promjene. Vrišteći primjer toga je Ivo Josipović, koji je propustio promovirati jednu od rijetkih osoba koje imaju povjerenja u demokraciju, a od nje su konkretno do sada samo pretrpjeli štetu – Marka Rakara. Dok god budemo tjerali takve ljude od naših institucija, bit će jasno da u nas demokracija ne diše slobodnim plućima.
Uvijek nam mogu reći da Gadafi puca po svojoj raji iz aviona i da su naši vlastodršci daleko humaniji. Mogu uvijek reći i da oni koji vrijede u ovoj državi sami odustaju od javnog života ili odlaze u inozemstvo.
Nemojmo se praviti glupi
Ali, ostat će činjenica da su zagadili sustav koji zapravo i funkcionira u nekim zemljama i da su zadnjih 20 godina marljivo stvarali atmosferu defetizma i gledanja na vlastitu stražnjicu. Ako vlast radi samo na razaranju i zatvaranju društva, na povećanju nezaposlenosti kako bi nekom HUP-u radna snaga bila jeftinija i fleksibilnija za podjarmljivanje, ako ćemo gurati glavu u pijesak i praviti se da digitalizacija znači digitalna televizija, a ne olakšavanje protoka informacija, ako ćemo zaglupljivati djecu i nabrijavati prosjek visokoobrazovanih statistikom i ako će konkurencija potisnuti solidarnost, gdje to, pobogu, može završiti?
Nemojmo se praviti glupi i tvrditi da Hrvatska ne može nikada postati Finska. Civilizaciji treba vremena, ali ne toliko da se pravimo da je u redu da se sada ništa ne poduzima, jer zapravo nije se tako davno nužda vršila na cesti. Imamo mogućnost, ali je zaista na Vladi da napravi prvi potez i pokaže da je moral, za promjenu, pobijedio i da zbog odgovornosti prema društvu koje poštuje – odlazi. To bi bio dobar početak. Na ulici u ime promjene ionako moraju pobijediti štapovi i kamenje, a to smo imali i u kamenom dobu.
