171 kilometar dugu stazu koja se proteže preko tri države i uz visinsku razliku od 10.000 metara, Mladenka je istrčala u 44 sata i 24 minute.
"Znala sam da niti malo neće biti lagano, bila sam na to spremna i fizički i glavom, imala sam jednu krizu spavanja ali to sam uspjela prebroditi štipajući se za ruku i to je bilo to, dva žulja koji su uspomena", rekla je Mladenka Buić.
Cijelo vrijeme uz nju su porukama podrške bili prijatelji, pa se ni u jednom teškom trenutku nije osjećala sama.
"Fenomenalan osjećaj, lijep je osjećaj dotrčati u cilj sa zastavom svoje države i to je nešto evo meni jako, jako drago", dodala je.
Ove godine je nastupila kao jedina natjecateljica iz Hrvatske.
"Doživjela sam toliko emocija na samom startu i ja sam osjećala da će to tako biti jer je sama priprema trajala dugo i ja sam svakodnevno bila u mislima s tom utrkom", kazala je Buić.
Slavi od kad je stigla u Pulu.
"Puno nas kolegica je nju pratilo lajv preko aplikacije tako da smo u svakom trenutku znali di je Mladenka i bili smo jako ponosni na nju kad je istrčala i došla do cilja", rekla je kolegica Marina.
"Super svaka čast, ponos za bolnicu i interni odjel", rekla je kolegica Gordana.
"Ona je naša šefica koja se jako dugo pripremala za ovaj pothvat izuzetno smo ponosni i mislim da smo joj izuzetna podrška", kaže kolegica Sanja.
"Jedva sam čekala doći na posao nakon ove velike utrke vidjet, prepričat dojmove svojim kolegicama i kolegama", rekla je Mladenka.
Ali prije posla, trening. Već u pet ima tenisice na nogama.
"Treninzi su svakodnevni, nekad čak i dva puta. Jednom tjedno napravim pauzu i taj dan sam onako ne dobre volje jer znam da moji kolege idu trenirati a ja odmaram", rekla je.
Najvažnija je, zaključuje, želja. Ona je uvijek i iznova tjera da pređe svaki zacrtani kilometar. Novi cilj – 246 km Spartatlona!
