Zdravko Mamić u međugorskom hotelu Villa Regina dao je ekskluzivni intervju za Sportske Novosti u kojem je progovorio o uspjehu Hrvatske na SP-u, glasinama o pokušaju smjene Zlatka Dalića i svojoj osudi.
Mamić je ponosan na reprezentaciju, ali jasno pokazuje da ga smeta što mu nitko nije odao zahvalu za taj velebni uspjeh, dok su neki drugi dobili sve zasluge. Uvjeren je da se protiv njega vodi montirani politički proces i tvrdi da mu se prijeti.
"Pa prijeti mi jedan dio hrvatskog podzemlja koji želi preuzeti nogomet i prijete mi suspektne grupacije, paravojne i parapolicijske, koje se pojavljuju u ovakvim situacijama i koje žele iskoristiti moju situaciju. Bilo da me žele reketariti, bilo da me pokušaju oteti i ucjenjivati moju obitelj za otkupnu cijenu ili bi me, u suradnji s dijelovima državnog represivnog aparata, rado vidjeli u pritvoru. O tome imam direktne informacije i o tome informacije imaju i hrvatske službe koje znaju o kome se točno radi, imenom i prezimenom", rekao je Mamić na početku razgovora.
Među ljudima koji mu žele naštetiti, Mamić vidi i bivšeg izbornika reprezentacije i vlasnika bronce iz '98, Miroslava Blaževića.
"Ćiro je uvijek za mene govorio da sam bog nogometa u Hrvatskoj, da sam jači od hrvatske države i premijera Plenkovića. Time je on želio da me sustav uništi, da me diskvalificira, da mi se svi dušmani svijeta navale na leđa. A sada kad je reprezentacija polučila uspjehe, onda govori da sam ja skroz nevažna osoba. Dakle, ovisno o potrebi se manipulira, tako sad i vi", kaže on.
"Mojoj sreći nije bilo kraja. Bio sam sretan k’o prasac. To je kao da svoje dijete gledate kako raste, kako završava škole i postiže najveće rezultate. Nema nikakve dvojbe da sam ja s mnoštvom volontera i sa Zorislavom Srebrićem, koji 60 godina gine za reprezentaciju, najzaslužniji za ovaj uspjeh. Bila je predivna atmosfera ovdje, šampanjci i vina su u potocima išli, bilo je i pjesme. No isto tako bio sam na momente tužan. Pridonio sam tom rezultatu i veselju naroda, i nisam bio tamo na licu mjesta, gdje mi je bilo mjesto. A tamo su bili svi oni koji su rušili reprezentaciju, Dinamo i mene osobno. Ipak prevladala je sreća u odnosu na tugu."
Posebno ga je zaboljelo jer mu se ni jedan igrač nije javio.
"Kunem vam se, nije me nazvao niti jedan igrač. Niti jedan. Kunem vam se."
Nije se javljao ni Mamić njima jer tvrdi, nije htio nekome postati sredstvo za prljanje reprezentativne atmosfere. Na 20-ak poziva dnevno tijekom SP-a nije se javljao, i to je, kaže Mamić, još jedan njegov obol uspjehu reprezentacije. Držao se po strani. Ipak, smatra kako je najveći obol dao davnih dana, kad je prihvaćao sve igrače, od kojih su mnogi bili ratne izbjeglice, pod svoje okrilje.
"Modrića sam, recimo, upoznao kada je imao 14 godina, kada je bio izbjeglica. Njega i njegove roditelje prigrlio sam u Zagrebu, kada nitko nije znao što bi moglo biti. Vi dobro znate da je on prije toga bio u Hajduku, pa ga tamo nisu željeli. Primio sam ga jer me to molio pokojni Tomislav Bašić, doajen sportskog amaterizma. I Modriću sam dao stan od moje žene, da u njemu živi. No o tome nitko ne priča. U ovim biografijama koje sad pišu o Modriću ja kao da ne postojim. Kao da mene nije bilo, kao da nije bilo Dinama. A kod nas je bio devet godina. Devet!"
Razlika između života u Zagrebu, i života u Međugorja sa statusom bjegunca, kaže Mamić, ogromna je.
"Dramatične su razlike. U Zagrebu, kad bih i spavao, ja bih radio. Nisam imao vremena primjećivati sitne stvari. Ovdje ih primjećujem. Počeo sam praviti inventuru života, tko su mi prijatelji, a tko nisu. Preispitujem se o nekim potezima koje sam učinio. Jako sam posvećen molitvi. Idem redovito na mise, molim se više, i čini mi se da sam tek sad na putu da postanem vjernik u pravom smislu."
I u toj inventuri, što biste drugačije radili?
"Ne bih se nikad, niti indirektno, dovodio u vezu s politikom i političarima. Ja da se želim baviti politikom, postao bih premijer ili predsjednik države. No moj život je Dinamo. Kroz program HDZ-a vidio sam nešto dobro. Ja sam im financijski i logistički pomagao, a oni su ozbiljno sudjelovali u mom progonu. I to je ono što me razara, što bih promijenio."
No procurilo je da je nakon turneje u SAD-u Izvršni odbor razmišljao o smjeni Dalića. Na to je i Dalić nedavno ukazao.
"Laž je i izmišljotina da je netko rušio Dalića. Laž! Jedina stvar o kojoj se raspravljalo bila je oko te turneje, je li se dobro postupilo da je šest igrača napustilo turneju. Pa valjda je pravo medija, ljudi u Izvršnom odboru, da preispituju je li nešto dobro ili nije. Pa mediji su 90 posto bili protiv Dalića! Who is Dalić, to je bilo. Sad svi oni koji su prozivali Dalića, oni su genijalci, a Izvršni odbor koji ga je postavio, oni su kriminalci, lopovi, neznalice. Pa uvijek po Bogu obrnuto."
U cijeloj priči oko Dalića, tvrdi Mamić, nije imao nikakva utjecaja, osim što je amenovao Ladićevo imenovanje u stručni stožer.
"Nisam minirao Dalića! Dalić je sa svojim dečkima tvorac ovog čuda i on zaslužuje sve benefite. Sve. On je neviđeno komunicirao s javnošću, s navijačima. On kada bi otišao, to bi bila veleizdaja. No vi mediji ste pokvareni jer stalno provocirate sukob. A nitko ne priča o tome da su Daliću dali ugovor do 2020. godine kada nitko ne zna što će biti. Pa Dalić ne može ni otići, da ih udara motikom, Savez ga neće pustiti", kaže Mamić, pišu Sportske Novosti.
