Kaznena djela silovanja vrlo često je vrlo teško dokazati. To su slučajevi bez materijalnih dokaza, često se tijekom postupka suprotstavljaju samo iskazi počinitelja i iskaza žrtve, nema svjedoka. U rijetkim slučajevima kada je bilo drugih svjedoka, oni pod pritiscima okoline i samog zlostavljača mijenjaju iskaz. Kad kamere nešto snime, najčešće snimke nestaju, obrišu se. Oni koji to rade pravdaju se da se ne bi šteli mešati u tuđe privatne odnose. Nisu to nikakve privatne stvari već jedan od najgorih zločina. Poznato je da silovatelji kada ih stigne pravda i završe u zatvoru nisu u milosti ostalih zatvorenika, jednako kao i pedofili.
Rijetko postoje materijalni dokazi
U rijetkim slučajevima postoje materijalni dokazi, no izostanak pristanka teško je pravno dokazati. Obrana silovatelja će u većini slučajeva tvrditi da se radilo o dobrovoljnom pristanku na seksualni odnos. Mala je tražila i dobila. Kaznena prijava i kazneni postupak prolaze dugačak put kroz pravni sustav, a na svakom koraku, provjerava se osnovanost slučaja. To za žrtvu znači ponovno proživljavanje silovanja u fizičkom smislu, dok se takvi kazneni postupci mogu nazvati i pravnim silovanjem žrtve.
Da je tome tako već sam se više puta kroz karijeru uvjerio radeći razne slučajeve silovanja, seksualnog zlostavljanja i uznemiravanja. Zadnji put prije nekoliko dana kada mi se obratila žena koja je proživjela brutalan pokušaj silovanja u toaletu jednog javnog prostora, a svoju priču podijelila na Facebook stranici „Nisam tražila“. Zlostavljač je politički moćna osoba s dobrim vezama u policiji, pravosuđu i visokoj politici. Mnoge žrtve nikada ne prijave zlostavljača iz raznih razloga, mnoge čekaju da prođu godine, desetljeća, da zlostavljač napusti ovaj svijet pa tek onda progovore. To je loše, no teško im je zamjeriti kada se uzme u obzir okruženje u kakvom živimo koje je sklonije osuđivati žrtvu nego zlostavljača.
Zlostavljača je odmah prijavila
Žena koja mi se javila nije čekala godine, nije čekala da prođu mjeseci, već je odmah zlostavljača prijavila. Prvo lokalnoj policiji koja nije ništa učinila, potom lokalnom Državnom odvjetništvu koje isto nije ništa učinilo, žalila se unutarnjoj kontroli Ministarstva unutarnjih poslova, raznim drugim institucijama i nitko nije učinio baš ništa. No zlostavljač nije sve to gledao skrštenih ruku. Žrtva je počela primati prijetnje, u dvije godine je više puta pretučena, a sustav unatoč tome nije učinio baš ništa.
Da stvar bude gora, umjesto da policija obavi svoju osnovnu zadaću, istraži cijeli slučaj i počinitelja privede pravdi, Marija, kako ću je zvati u ovom tekstu, dobiva ponudu jednog lokalnog policijskog službenika za grupni seks. Ozbiljnost svoje nakane potkrijepio je privatnim hard core porno uratkom uz poruku da će si tako obostrano pomoći. Koliki moron moraš biti da žrtvi seksualnog nasilja ponudiš grupni seks u zamjenu da radiš posao za koji si plaćen. Marija je i to prijavila i ponovno se nije dogodilo baš ništa. Ona zbog samog čina, no i svega što je uslijedilo trpi strašne psihičke posljedice, a život joj je postao nemoguć u sredini u kojoj živi.
Lani je samo u prvih šest mjeseci prijavljeno dvostruko više silovanja i pokušaja silovanja nego u cijeloj 2019. godini. Na svako prijavljeno silovanje dolazi do 20 slučajeva koji se ne prijavljuju. No to ne čudi jer sudski procesi često traju nekoliko godina, neki čak i deset. Žrtva cijelo to vrijeme iznova proživljava traumu, društvo ju osuđuje i stigmatizira. Kako li se samo usudila čovjeku uništiti život, karijeru. U kolovozu 2020. pedesetogodišnji muškarac je nepravomoćno osuđen na 22 mjeseca zatvora zbog spolnog zlostavljanja i iskorištavanja 14-godišnje djevojčice. Kao olakotne okolnosti sud mu je uzeo u obzir neosuđivanost, priznanje i kajanje te činjenicu da je pokazao skrb za 14-godišnjakinju i financijski joj pomogao. Da nije strašno bilo bi za rubriku vjerovali ili ne.
'Seks bez pristanaka opravdan ako je žena nosila izazovnu odjeću'
Odnos društva i sistema prema žrtvama se teško i sporo mijenja. U prilog tome i govori i istraživanje Eurobarometra od prije tri godine u kojem je 10 posto ispitanika smatralo da je seks bez pristanaka opravdan ako je žena nosila izazovnu odjeću, a još njih 12 posto smatralo je da je seks bez pristanka opravdan ako je žena bila pijana ili drogirana. Nitko od njih nije ni pomislio da to nije seks već klasično silovanje. A sve je to moguće zbog (ne)svijesti društva da seks bez pristanka nije prihvatljiv. Niti u jednoj situaciji, a posebno ne kada jedan od partnera zbog alkohola, opijata ili nekih drugih supstanci nije svjestan svojih postupaka.
Uvijek se nadamo da će nove generacije promijeniti svijet. Kada je seksualno zlostavljanje žena u pitanju to nije niti blizu tako. Mlade generacije su još neodgovornije i još surovije kada dođe do seksualnog napada. Sjetimo se samo tuluma strave u Podstrani. Silovana djevojka trajno je ostala invalid i teško da će moći zatrudnjeti. U splitsku bolnicu dovedena je u kritičnom stanju s ozljedama vagine i crijeva, izgubila je dosta krvi, a liječnici su ostali šokirani vidjevši ozlijede. Prvotno je osuđen na četiri godine, a potom mu je vrhovni sud kaznu podigao na šest i pol godina.
Žrtve su se utišale
I sve se to dogodilo tek lani u listopadu, osam godina nakon počinjenog zločina. Osam godina patnje za žrtvu, a junačina koji ju je silovao nakon odluke vrhovnog suda je pobjegao, no policija ga je ipak pronašla i sada služi kaznu u jednoj od hrvatskih kaznionica. Zbog svega navedenog zlostavljači su se osokolili, a žrtve utišale. Sve do prije desetak dana kada je srpska glumica otvorila pandorinu kutiju i prokazala zlostavljača. Sada im svi trebamo dati podršku i vršiti pritisak na institucije da istraže sve slučajeve koji su od tada prijavljeni, a ima ih stotine. Vrijeme je da se počnemo miješati, a ne okretati glavu i gledati svoja posla. Jer žrtva sutra može biti naša kćer, majka, prijateljica, kolegica.
