Uskoro će, 11. prosinca, biti prva godišnjica smrti devetogodišnjeg dječakaGabrijela Bebića iz Metkovića. Mali Gabrijel preminuo je zbog višeorganskog zatajenja uvjetovanog virusom H1N1 (gripa) i bakterijom streptokok, a nakon što njegovo teško stanje nisu prepoznali liječnici Hitne pomoći Doma zdravlja u Metkoviću.
Liječnici su bolesnog dječaka "šetali" od vrata do vrata jer mu u Hitnoj pomoći nije pružena odgovarajuća liječnička pomoć, a i laboratorij nije radio vikendom pa mu nisu mogle biti obavljene krvne pretrage koje bi pokazale enormnu razinu streptokoka koji mu je razarao organizam.
'Djeca traže svoga brata, a on im ne odgovara'
Godinu dana kasnije, obitelji Bebić - ocu i majci, bratu Mihaelu i sestrici Gabrijeli koja je uz njega bila posebno vezana - ostaju tuga i uspomene na dječakovo sretno i bezbrižno djetinjstvo naprasno prekinuto tog 11. prosinca prošle godine.
"Kad se čovjek suoči s gubitkom djeteta, tek tada shvati što je bol. Drugo ništa nije važno. Sve ono što vas je do tada zanimalo više vas ne zanima. Pred vama je samo slika vašega bespomoćnog djeteta", kazala je za Slobodnu DalmacijuIvana Bebić, Gabrijelova majka.
"Teško mi je, i ne daj Bože nikome da ovo doživi, da osjeti takvu bol i prazninu u obitelji. Kad djeca traže svoga brata, a on im ne odgovara, razgovaraju s njegovom slikom, dozivaju ga na grobu, zovu ga da ruča s njima", dodaje kroz jecaje neutješna majka.
Njoj i obitelji posebno je teško u vrijeme božićnih blagdana, kada se prisjećaju sretnih i bezbrižnih trenutaka preovedenih s malenim Gabrijelom.
Prosvjed građana zbog rada Doma zdravlja i Hitne pomoći u Metkoviću 19.12.2018., Metkovic - Clanovi inicjative Mame i tate organizirali su mirni prosvjed ispred Doma zdravlja u Metkovicu nezadovoljni odnosom prema pacijentima i nezadovljni pruzanjem lijecnickih usluga, a sve potaknuto nakon sto je njihov susjed devetogodisnjak preminuo u bolnici. Photo: Ivo Cagalj/PIXSELL
'Svi šute kao zaliveni jer znaju da su pogriješili'
I dalje je neizostavno pitanje: je li moglo biti drukčije?
"Eto, prođe i godina dana, a nepravda učinjena Gabrijelu još nije ispravljena. Ljudi koji su skrivili njegovu smrt rade na istom mjestu, a nisu tamo gdje bi trebali biti jer su svojom traljavošću uništili jedan dječji život. A kriv je i zdravstveni sustav, koji je dopustio pojedinim liječnicima da se tako ponašaju. Pa nije dijete vreća krumpira da se s njim dobacuju tamo-vamo. Sada svi šute kao zaliveni jer znaju da su pogriješili. Ali još su tu. Na svojim radnim mjestima i dalje liječe ljude, ako se to može nazvati liječenjem", ogorčeno govori za Slobodnu Dalmaciju Ivana Bebić.
Najteže joj pada što je njezin sin umro kao zdravo dijete, zbog tuđe nebrige i nemara.
"Uzalud i prostor i oprema ako su unutra nemarni ljudi koji će vas pustiti da umrete. Eto, to se dogodilo Gabrijelu. Doslovno su ga pustili da umre. Pitam se kakvi su to ljudi koji su ga zadnji put pregledali i poslušali pa ga vratili kući jer da je zdrav i da je sve to u redu. Kako ih nazvati – ljudi? Nisam baš sigurna", kaže.
'Umirao je u mukama, a liječnici su se ismijavali s njim'
U Metkoviću se morala dogoditi ova tragedija da se u tamošnjem Domu zdravlja nabave CRP analizatori i da zdravstveni sustav profunkcionira.
"Hvala malom anđelu što je podnio takav teret i bol da drugoj djeci omogući bolji život. Njegova zadnja suza u Splitu bila mi je znak. I nikada neću posustati u svojoj borbi jer pravda će pobijediti. Gabrijel je umirao u mukama, a liječnici u Metkoviću su se ismijavali i podrugivali s njim. Mislili su sve sakriti, ali nisu uspjeli", govori majka umrlog dječaka.
Njoj i obitelji protekla je godina bila kao vječnost. Ustajali su i lijegali sa sjećanjima na Gabrijela.
"Nema više njegova zagrljaja. Nema ničega, samo uspomena. Oduzeli su mu najljepši dio života. Umjesto da je on mene pokopao, ja sam pokopala njega u devetoj godini života. Nema majčinih crnih očiju da me pogledaju kao nekada, da se zajedno družimo i igramo. Ostala nam je samo tišina i velika tuga u našem domu", dodaje istodobno tužna i ogorčena.
Gabrijelova sestra se razboljela, a brat ga stalno zaziva
Gabrijelova smrt odrazila se i na njegovu sedmogodišnju sestricu Gabrijelu. Ona ima artritis i stanje joj se pogoršalo zbog stresa nakon njegove smrti. Kosti su joj oslabjele, slabije je hodala jer je dobila osteoporozu koljena. Majka Ivana kaže kako je Gabrijela bila jako vezana uz starijeg brata. I petogodišnji Mihael svakodnevno zaziva brata kojeg više nema.
I Gabrijela i Mihael danas posjećuju psihologa zbog teške traume koju su doživjeli izgubivši starijeg brata.
"Gabrijel je u hladnom grobu zbog ljudske traljavosti. Nije trebalo tako biti. Umjesto da skupa sa sestrom ide u školu i da je pazi, on je mrtav. A Gabica se toliko veselila polasku u prvi razred. Uvijek je govorila da će je brat paziti i čuvati. No, zla sudbina i ljudski nemar htjeli su drugačije. Njihov se život potpuno preokrenuo", kazala je Slobodnoj Dalmaciji majka Ivana.
Nakon dječakove smrti stvari su se pokrenule
Podsjeća kako je liiječnica, dr. Ksenija Kaleb jedina prepoznala u kakvom je stanju Gabrijel bio, ali je nažalost već bilo prekasno kada su dječaka vojnim helkopterom prebacili u bolnicu u Split.
"Da je došao u Split samo koji sat ranije, danas je mogao biti živ i ići na prvu pričest sa svojim vršnjacima, trenirati karate i biti po natjecanjima. Ali ne. On je u grobu", kaže neutješna majka.
Ona je nakon tragedije smogla snage i uključila se u građansku inicijativu "Sinovi i kćeri Neretve", kojoj je glavni cilj bio borba za bolju zdravstvenu zaštitu stanovnika doline Neretve. Nakon Gabrijelove smrti uspjeli su mnogo toga pokrenuti pa su za Dom zdravlja u Metkoviću nabavljeni CRP analizatori i inkubator za rodilište, počela su liječnička dežurstva vikendom, a potpisan je ugovor i za dnevnu bolnicu.
