Mora da se nešto gadno puši u ovoj zemlji, samo što valjda samo meni nitko nije javio gdje se dijeli ta trava. Naime, 49 posto građana ove zemlje smatra da mi kao zemlja idemo u dobrom smjeru. Prvi put u deset godina više ih je od onih koji smatraju da zemlja ide u lošem smjeru. Zbilja?
Dakle, zemlja koja pleše na rubu pada kreditnog rejting, a rejting agencije su već isturile nogu da nam je podmetnu, suočava se s golemim proračunskim deficitom koji u slučaju pada rejtinga neće moći financirati, koja juri u recesiju, u kojoj svakodnevno radnici na ulicama u očaju traže plaće od svojih propalih poduzeća, ali se ne mogu naplatiti, dok istovremeno velike kompanije i banke, ali i država, provode nemilosrdne i prečesto sulude, pa i nezakonite ovrhe nad tim istim građanima.... zemlja koja za godinu i sitno ulazi u Europsku uniju, a da se tek sada razgovara kako će to preživjeti jedna od rijetkih još živih industrijskih grana, zemlja u kojoj se priče o uspjehu čine kao čuda. Zemlja sa 334 tisuća registriranih nezaposlenih iz koje mladi, stručni i očajni odlaze.... Koji dobar smjer, zaboga?
Kupleraj 1.
Istina, da, dobili smo novu Vladu prije nekih mjesec i pol, nisam zaboravio. Najavila je promjene i zahvate koji će nas izvući iz gabule. I možda im doista trebamo pustiti da neko vrijeme rade prije nego zaključimo da i dalje idemo u p... prilično lošem smjeru, jer stanje u kojem smo nije krivica nove garniture. Ali što se zapravo s novom Vladom promijenilo? Zasad samo ljudi i porezne stope. Što se ostalog tiče, i dalje imamo bahatost, favoriziranje poslušnika, spinove, neodlučnost (dići ćemo PDV, nećemo dić' PDV, otpuštat ćemo, nećemo, nema restrukturiranja bez otpuštanja, ima, nema...), politička imenovanja u upravne i nadzorne odbore državnih tvrtki, državu koja ne plaća svoje dugove, najave prodaje ono malo tvrtki koje su ostale u državnom vlasništvu... I poslije HDZ-a imamo HDZ. Molim, razuvjerite me, sav treperim od iščekivanja da Vlada dokaže da sam u krivu, ali slučaj Srećka Ferenčaka i JANAF-a mi govore da će to biti teško. Kud baš JANAF, crni Radimire, tvrtke zbog kojega ste imali prvi ispad prema novinarima? "Što će tko dobiti? O čemu pričate, pa nije ovo HDZ-ova Vlada..." razbjesnio se Čačić na novinarsko pitanje o podjeli zona utjecaja u državnim firmama (među kojima je Janaf bio istaknut kao primjer) dok su trajali pregovori unutar koalicije o sastavljanju nove Vlade.I onda, buf! Iznenađenje! U Janaf ulaze četiri HNS-ovca. Ideš. A među njima jedan koji ima nepravomoćnu presudu za zloporabu ovlasti i mažnjavanje 4,8 milijuna kuna. Ali Čačić je i opet uvrijeđen, jer je uvjeren u Ferenčakovu nevinost i ljut na novinare što sumnjaju u čovjeka koji je "apsolutno stručan" i čija presuda u "političkom procesu" još nije pravomoćna. Ako smijem napomenuti, Ivo Sanader čak nema niti nepravomoćnu presudu protiv sebe. 'Oćemo i njega u neki nadzorni odbor?
Kupleraj 2.
Možda da nadzire borbu za vlast u svojoj bivšoj stranci? Ulogu arbitra u tim izborima mogao bi doduše preuzeti USKOK, ali njima bi, kako su krenuli, više trebao boksački sudac, a ne znam koliko je bivši premijer u tome stručan. Ne treba ipak zamjeriti HDZ-u, izbori za predsjednika stranke na kojima se ne zna tko će pobijediti su im prilična novost. Zakulisne igre, podmetanja, korištenje tajnih službi ili javno prozivanje zbog navodnog korištenja tajnih službi, izborni inženjering, zlorabljenje pozicije da bi se stekla prednost u odnosu na protivnike, to im je već poznatije. Tu bi Sanader bio savršeni sudac, a u cijelu se priču, čini se vraća i jedan popularni lik iz omiljene humoristične serije. Doktor s dva prezimena, da, pogodili ste, Ivić Pašalić bi navodno natrag u HDZ. Tuđman junior se već vratio, dapače, postaviše ga da nadzire tajne službe, baš kao nekad. Još im fali samo Zlatko Canjuga i zlatna generacija HDZ-ovaca je na okupu. Što bi tu moglo krenuti po zlu?
Kupleraj 3.
Trebaju li nam bivši predsjednici? Pretpostavljam da se svako društvo u nekom trenutku to mora zapitati. Evo, bivši i sadašnji predsjednik su se poklali oko predsjedničkih mirovina, troškova i potrebe za uredom bivšeg predsjednika. Josipović bi zapravo volio da mu se onaj bivši prestane petljati u posao, a onaj bivši baš i ne bi da potone u anonimnost. A u pravu su i jedan i drugi. S jedne strane, bivši predsjednici jesu u svojim mandatima stekli neko iskustvo, veze, nešto znaju i bilo bi šteta to ne iskoristiti. S druge strane, kad ih jednom budemo imali više, Zagreb bi mogao biti pun Ureda bivših predsjednika. A da napravimo Klub bivših predsjednika, pa nek igraju šah?
Zašto kupleraj?
A kako vama sve ovo izgleda?
