Kada bismo birali najugodnije koncertno iznenađenje 2011. godine premijerni zagrebački nastup Lennyja Kravitza s lakoćom bio odnio pobjedu.
Relativno slaba posjeta (oko 5.000 okupljenih) u konačnici je pretvorena u veliku prednost jer je Arena konačno doživjela nešto što možemo smatrati punokrvnim rock koncertom.
Naime, skraćeni parter i pozornica okrenuta prema zapadnoj tribini ostvarili su izuzetno prisni kontakt izvođača i publike koji je kulminirao tijekom završne "Let Love Rule" koju je tamnoputi roker otpjevao šetajući čitavom dvoranom i grleći se s obožavateljima.
Prije toga, kroz dva sata pametno je zanemarivao novije stvari u korist klasika od kojih većina datira s briljantnih prvih albuma "Let Love Rule" i "Mama Said".
Svjestan da su kreativni vrhunci ipak sve dalje od njega, Zagreb je razvaljivao "Cab Driverom" i "Always On the Run" te raznježivao baladama poput "Stand By My Woman" i "It Ain't Over 'Til It's Over".
Vrijedi spomenuti i nevjerojatno moćan prateći bend predvođen soul-funk trubačima, gitaristom stare škole Craigom Rossom te basisticom Gail Ann Dorsey, nekoć vjernom suradnicom Davida Bowieja.
Iznimna uigranost benda kulminirala je u desetak minuta dugoj izvedbi "Are You Gonna Go My Way" koja je okončana instrumentalnim krešendom kakvog se u najboljim danima ne bi postidjeli ni Led Zeppelin.
Prije nekih 20 godina, činilo se da će u Lennyju Kravitzu naša generacija dobiti svog Hendrixa. Koncert u zagrebačkoj Areni podsjetio nas je koliko smo bili blizu.
