Sjetit ćete se, zasigurno, te vesele družbe koja je 555 dana kampirala u šatoru ispred Ministarstva hrvatskih branitelja na zagrebačkoj Savskoj cesti, boreći se, navodno, protiv nepostojećih Jugoslavena, ali prije svega za svoje itekako postojeće privilegije. U međuvremenu, jedan od vođa tih šatoraških prosvjeda postao je ministar, drugi je dobio zaštitarske poslove u dvama ministarstvima i na HRT-u, kao i koncesiju na plažu Zrće, pa više nije bilo ni potrebe ni vremena za ratnim igricama na ulicama Zagreba i drugih gradova.
A u tih godinu dana bilo je mnogo povoda za prosvjedovanje jer su interesi, pa i opstojnost hrvatskog naroda - a onda valjda i njihovih "branitelja" - bili u više navrata ozbiljno ugroženi. Sjetimo se samo izgubljene arbitraže zbog Ine, pa najave da će se prodati HEP kako bi se od Mađara otkupila ta ista Ina, pa poreza na nekretnine koji prijeti da 90 posto hrvatskih građana postanu podstanari u vlastitim kućama i stanovima.
Naravno, tu je i slučaj Agrokor koji je, složit će se tu i lijevi i desni i krivi i pravi, najveća ugroza Hrvatske još od vremena Domovinskog rata. Ugrožena je egzistencija čak 200 tisuća obitelji, a sasvim je izvjesno da će preko banaka kreditora u vlasništvo dijela Agrokorove imovine, pa i ona trećina Baranje koju drži, doći - Rusi.
Sve to, uključujući Todorićevu poruku da Hrvatskoj prepušta sve što je stvorio - uz 45 milijardi kuna dugova - nije bilo dovoljno da se sve te braniteljske i "braniteljske" udruge oglase i jednom jedinom riječju ili dopisom, a kamoli da organiziraju prosvjede ili negdje postave šator.
A onda je došla "prava ugroza" za Hrvatsku i hrvatski narod u obliku kazališne predstave Olivera Frljića 'Naše nasilje i vaše nasilje' i eto njih opet u akciji.
Braniteljske i stradalničke udruge Splita i Splitsko-dalmatinske županije podnijele su, naime, kaznenu prijavu Ministarstvu unutarnjih poslova i Općinskom državnom odvjetništvu protiv Frljića "jer Frljićeva predstava ‘Naše nasilje i vaše nasilje’ na najvulgarniji način vrijeđa vjerske i nacionalne osjećaje našeg naroda koji se 95 posto izjasnio kao kršćanski”. Ništa od gore navedenoga - uključujući i Todorićevih 45 milijardi kuna dugovanja i dovođenja Rusa - nije, eto, uvrijedilo ni hrvatski narod ni njegove osjećaje nego je za reakciju "branitelja svega što je hrvatsko" trebalo pričekati jednu kazališnu predstavu.
Pa su se onda "branitelji", naravno, pojavili i na prosvjedima ispred splitskog HNK-a uoči premijere Frljićeve predstave. Bili su tamo zajedno s pripadnicima HRAST-a, HOS-a, HSP-a, HČSP-a, predstavnicima Splitsko-makarske nadbiskupije, časnim sestrama, moliteljima krunice, Željkom Kerumom te onim likom, zapazili ste ga sigurno, koji neodoljivo podsjeća na Adolfa Hitlera. I nije tu bilo baš ničega što bi branilo 'vjerske i nacionalne osjećaje našeg naroda'. Samo mnogo primitivizma i još više mržnje. Onima koji su htjeli pogledati predstavu bijesna masa dobacivala je: 'govna jugoslavenska', 'kurvo četnička', 'ku'ćeš vještice', 'udbaško govno', 'cigani', 'sotone', 'odlazite iz hrvatskog Splita'...
Dio te ekipe uspio se prošvercati i na samu predstavu, ali ne zato što ih je zanimalo što će se događati na pozornici. Sjedili su u zadnjem redu, držali su transparente s natpisima 'Odlazi sotono iz našeg grada', 'Napravi performans u Srbiji', 'Ne izazivajte nas' i pjevali svoje poznate i manje poznate hitove poput 'Zovi samo zovi', 'Pravaška se krila nose i sa time se ponose' i 'Ljubi Boga i bližnjega svoga'.
I onda se dogodilo ono što bi moglo postati svojevrsnim putokazom za buduće djelovanje one, valjda ipak većine hrvatskih građana, kojoj je dosta života u '41., '45. ili '91. Skupina gledatelja je na urlanje iz zadnjih redova ustala i odgovorila poznatom pjesmom Arsena Dedića'Kad bi svi ljudi na svijetu'!
Kao da su u tom trenutku postavili pitanje svima onima koji nisu bili u splitskom HNK-u: hoćete li pjevati s nama ili stvarno mislite da bi Hrvatska trebala biti onakva kakvu ju zamišljaju i žele svi ti kerumi, podruzi, bujanci, košići, klemmovi, culeji, glasnovići, markićke, hasanbegovići, turudići, đakići, keleminci, alići, dujmovići...?
K' vragu, pa valjda ipak možete zamisliti i nešto ljepše...
