Vijest o smrti poznatog hrvatskog meteorologa Milana Sijerkovića, koji je od kraja šezdesetih godina prošloga stoljeća bio jedno od najprepoznatljivijih prognostičarskih lica s malih ekrana i jedan od vodećih autoriteta u svome poslu, posebno je ganula njegove kolege. Oni se od jučer, kada je objavljena vijest o njegovoj smrti, prigodnim sjećanjima opraštaju od Sijerkovića.
"Gospodina Sijerkovića poznajem od kada sam bila studentica na fakultetu, a on mi je bio profesor. Poslije mi je godinama bio šef i prijatelj. Nemam riječi za opisati takav gubitak", kazala je za 24 sata ovim tužnim povodom bivša šefica Državnog hidrometeorološkog zavoda Nataša Strelec Mahović.
"Bio je profesor. Šef. Meteolegenda"
I Zoran Vakula, svojevrsni Sijerkovićev nasljednik po načinu predstavljanja vremenskih prognoza, napisao je za HRT podulji oproštajni tekst od velikog kolege.
"Kakva godina!? Rekordna! Ne samo po temperaturi zraka u mnogim dijelovima Lijepe naše, nego i po odlascima velikana. I meteoroloških. Ni šest mjeseci od dr. sc. Vesne Jurčec - prve meteorologinje HTV-a, u subotu, 8. prosinca 2018. godine napustio nas je i mr. sc. Milan Sijerković, od većine zvan i znan i kao Sijer. Za mnoge i "profesor". Šef. Meteolegenda! Jedan od pionira "televizijske meteorologije" koji je od 1968. godine bio redoviti gost u domovima mnogih...", napisao je među ostalim Vakula u komemorativnom tekstu za Sijerkovića.
Podsjetio je Vakula i na jedan Sijerkovićev intervju u kojem je objasnio zašto se odlučio postati meteorologom.
"...iz ribarske sam obitelji i htio ne htio, odmalena sam se susretao s vremenom, i dobrim i lošim. Tako sam se i naučio promatrati vrijeme, zahvaljujući najviše starim ribarima. U to vrijeme nije bilo stručnih prognoza, pogotovo ne onih za pomorce pa sam se, promatrajući predviđanja ribara, zainteresirao za meteorologiju i odlučio za taj studij."
Na televiziju dospio slučajno
Sijerković je rođen 1935. godine u Boki kotorskoj, u Crnoj Gori, u ribarskoj obitelji. U ondašnjoj vojsci, JNA, sprijateljio se s jednim Zagrepčaninom koji mu je obećao naći stan kod svojih rođaka, što je presudilo Sijerkovićevom dolasku na studij u Zagreb 1956. godine. Studirao je geofiziku s meteorologijom na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Diplomirao je 1961. godine, a magistrirao 1977. godine. Isprva je dvije godine radio u Podgorici, jer je bio stipendist Crne Gore, a potom je došao u Zagreb u Hidrometeorološki zavod. Na televiziju je dospio slučajno,
"Bilo je to razdoblje kad je televizija počela pokazivati veće zanimanje za meteorologiju. Bile su vjerojatno i neke ankete koje su pokazivale interes za vremenske prognoze. Tadašnje prognostičare je predvodio inženjer, moj prijatelj koji više nije živ, Tomislav Vučetić, a bio je još i kolega Ivo Rupnik i ja. I to su bili prvi televizijski meteorolozi. Bila je to 1968. godina", ispričao je Sijerković u jednom intervjuu.
"Tvoje nasljeđe će živjeti..."
"Osim rada na Radio Zagrebu od 1964. godine i već spominjanim televizijama, predavao je i kolegij "Meteorološki praktikum" na zagrebačkome PMF-u, a i pisao mnogobrojne stručne, znanstvene i znanstveno-popularne članke, slikovnice, knjige, držao predavanja, promovirao znanost, posebice meteorologiju. I za to čak 1991. godine dobio državnu nagradu "Fran Tućan". Malo prije toga i Povelju za dugogodišnji uspješan i požrtvovan rad od RHMZ-a, još prije - i Zahvalnicu s plaketom za doprinos hidrometeorološkoj djelatnosti, a 2016. i Priznanje za životno djelo od Hrvatskog meteorološkog društva" - podsjetio je Vakula u svome in memoriamu nezaboravnome kolegi.
"Na žalost, nije dočekao objavljivanje i svoje najnovije knjige - nadogradnje "Bure goropadnice", koja će uskoro izaći iz tiska: "O vremenu i klimi Rijeke i Kvarnera". Ali ona, kao i mnogobrojni drugi tekstovi - čitat će se još godinama, desetljećima... Legenda živi...", dodao je Vakula.
Posebno dirljive riječi oproštaja od Sijerkovića napisala je meteorologinja Dunja Mazzocco Drvar. "Prije mjesec dana pisala sam pogovor za novu Sijerovu knjigu. Nisam znala da će biti i posljednja. Zbogom, učitelju, obećajem Ti da će Tvoje nasljeđe nastaviti živjeti...".
Sijer je pisao i za djecu
Na koncu, valja se prisjetiti što je Sijerković u već spomenutom intervjuu prije pet godina odgovorio na pitanje uzvraća li priroda čovjeku za sve čime joj je naudio.
"Slikovito rečeno – da. Ali, priroda nije osoba koja se može osvećivati, da vraća oko za oko ili zub za zub. Ali, naravno ako je čovjek poremetio neka prirodna zbivanja tako da se u tim novim okolnostima neki procesi jače ili češće pojavljuju nego prije onda može doći to da izgleda, zato što smo zagadili atmosferu, priroda nam se osvećuje tako što nam šalje češće kiše ili oluje ili suše. Ako smo poremetili, a čovjek to čini uglavnom nesvjesno, neke prirodne procese, onda mogu i rezultati atmosferskih procesa biti drukčiji nego oni na koje smo mi navikli", kazao je.
Manje je poznato da je Sijerković, osim stotinjak stručnih te niza knjiga u kojima je na popularno-znanstveni način pisao o meteorologiji, naročito iz ugla pučkih mudrosti o vremenu, također napisao i nekoliko slikovnica za djecu.
